Sve veći interes za psihodelike među mlađim generacijama otvorio je i novo, zasad neistraženo područje: uzimanje psihoaktivnih supstanci poput psilocibina i LSD-a tijekom fizičke aktivnosti. Iako je riječ o pojavi koja se širi na društvenim mrežama i u online zajednicama, stručnjaci upozoravaju da nedostaje znanstvenih dokaza koji bi potvrdili sigurnost ili učinkovitost takve prakse. Primjeri …
Sve veći interes za psihodelike među mlađim generacijama otvorio je i novo, zasad neistraženo područje: uzimanje psihoaktivnih supstanci poput psilocibina i LSD-a tijekom fizičke aktivnosti. Iako je riječ o pojavi koja se širi na društvenim mrežama i u online zajednicama, stručnjaci upozoravaju da nedostaje znanstvenih dokaza koji bi potvrdili sigurnost ili učinkovitost takve prakse.
Primjeri korisnika pokazuju zašto je ova tema postala predmet rasprave. Britanac Joe Collinson, kako piše Dazed Magazine počeo je kombinirati gljive s planinarenjem, a kasnije i s trčanjem, tvrdeći da mu ta kombinacija povećava izdržljivost i olakšava napore. Prema njegovim iskustvima, psihodelici su mu pomogli ostvariti osobne rekorde te su mu postali dio priprema za ultramaratone. Joe danas redovito trči pod utjecajem psilocibina, u dozama koje variraju od mikrodoza do količina koje uzrokuju snažnije psihodelično djelovanje.
Slično govori i 27-godišnji londonski borac Kieran Wilkinson koji psihodelike koristi svakih nekoliko tjedana, opisuje lakši ulazak u stanje usredotočenosti i snažniji osjećaj povezanosti s vlastitim tijelom tijekom trčanja i treninga. Drugi korisnici navode da im mikrodoziranje poboljšava motivaciju i koncentraciju tijekom vježbanja te da se osjećaju izdržljivije u danima nakon uzimanja ayahuasce.
Iako ta iskustva cirkuliraju društvenim mrežama, stručnjaci naglašavaju da se radi isključivo o anegdotalnim opisima. Neuropsihofarmakolog Rayyan Zafar iz Centra za istraživanje psihodelika pri Imperial Collegeu u Londonu objašnjava da nije utvrđeno postoji li ikakva stvarna korist kombiniranja psihodelika i fizičke aktivnosti. Moguće je da psihodelici mijenjaju percepciju napora, osjet umora ili odnos prema fizičkom opterećenju, ali bez sustavnih istraživanja ne može se zaključiti da ti učinci poboljšavaju performanse.
Psihodelici djeluju na serotonin 5-HT2A receptore koji utječu na pažnju, percepciju i obradu osjetnih informacija. Te promjene mogu privremeno izmijeniti emocionalni ton napora, ali to ne znači da fizički stres nestaje, nego se drugačije interpretira. Postoji i mogućnost da psihodelici utječu na tzv. interocepciju, odnosno na to kako mozak interpretira signale iz tijela, što bi moglo objasniti subjektivne dojmove lakšeg vježbanja.
No, Zafar upozorava da postoji niz rizika. Psihodelici mogu narušiti koordinaciju i prosudbu, što može povećati mogućnost ozljeda. Podižu puls i krvni tlak, što je dodatno opterećenje tijekom fizičkog napora. Postoji i rizik negativnog psihičkog iskustva, posebno u zahtjevnim okruženjima kao što su teretana ili otvoreni tereni.
Stručnjaci iz područja smanjenja štete ističu da kombinacija psihodelika i sporta nije preporučljiva. Ako se netko ipak odluči eksperimentirati, upozoravaju da doze trebaju biti vrlo niske, a tijelo dobro hidratizirano, pri čemu se naglašava da osobna iskustva nikako ne smiju zamijeniti znanstveno provjerene podatke.
Iako psihodelici pokazuju potencijal u određenim terapijskim područjima, njihova primjena u kontekstu tjelesnog performansa ostaje neistraženo i potencijalno rizično područje. Dok se ne pojave relevantna istraživanja, stručnjaci naglašavaju da sigurnost mora imati prednost pred eksperimentiranjem i trendovima.
