Legenda elektroničke scene Laurent Garnier vraća se u Hrvatsku nakon dvadeset godina, što je već samo po sebi događaj koji privlači dosad neviđeno zanimanje fanova. Ulaznice za spektakl u zagrebačkom Petom Kupeu 16. siječnja su šokantno razgrabljene doslovno u dvije minute. Mnogi i dalje ne vjeruju da su ulaznice postale nedostupne gotovo iste sekunde kad …
Legenda elektroničke scene Laurent Garnier vraća se u Hrvatsku nakon dvadeset godina, što je već samo po sebi događaj koji privlači dosad neviđeno zanimanje fanova. Ulaznice za spektakl u zagrebačkom Petom Kupeu 16. siječnja su šokantno razgrabljene doslovno u dvije minute. Mnogi i dalje ne vjeruju da su ulaznice postale nedostupne gotovo iste sekunde kad su puštene u prodaju. No, interes je višestruko premašivao kapacitet Petog Kupea, kluba koji je napravio pravi podvig dovevši Garniera na vrhuncu slave, 20 godina od njegovog posljednjeg nastupa u Zagrebu.
Garnier nije tek još jedno veliko ime u kalendaru. On je jedan od rijetkih izvođača koji trideset i više godina uspijeva ostati istodobno relevantan, znatiželjan, prepoznatljiv i neumoran u potrazi za glazbenim uzbuđenjem. Generacije su odrasle uz njegove trake, setove i jedinstveni pogled na povijest i razvoj elektroničke muzike.
Karijeru je počeo gotovo slučajno, kao mladi Francuz u Engleskoj gdje je radio u kuhinji, a noći provodio u klubovima. Tamo ga je pogodio trenutak koji će odrediti njegov život: prvi susret s Farley Jackmaster Funkovim singlom Love Can’t Turn Around u manchesterskoj Haciendi. Taj šok pretvorio ga je u jednog od najranijih europskih ambasadora housea i techna, DJ-a koji će prve ozbiljne setove odraditi upravo u Manchesteru, u klubu koji je u povijest ušao kao simbol druge britanske dance revolucije.
Njegov povratak u Francusku krajem osamdesetih poklopio se s rađanjem nove pariške scene, gdje je Garnier postao ključna figura u formiranju onoga što će kasnije postati prepoznatljiv francuski elektronički identitet. U klubu Rex počeo je graditi rezidenciju i stvarati most između Chicaga, Detroita i Pariza, gradeći pri tome zajednicu, publiku i scenu koja tada praktički nije postojala.
Kroz tri desetljeća karijere Garnier je stekao reputaciju DJ-a koji ne prestaje istraživati. Poznat je po dugim setovima koji prelaze pet ili šest sati, po sklonosti improvizaciji, po odbijanju da prihvati ukočene forme i po tome da je live nastup uvijek rizik, a ne rutina. Upravo zato drži da glazba mora ostati živa, nepredvidljiva i otvorena. Zbog istog razloga često ističe jazz kao glavni duhovni dio svoje glazbene filozofije, smatrajući improvizaciju temeljnim elementom elektroničke muzike.
U intervjuima ističe kako se cijeli život borio protiv ideje da je DJ manje vrijedan od glazbenika. Kad se odlučio okrenuti live formatu, oslonio se upravo na jazz muzičare jer su jedini mogli pružiti ono što ga je zanimalo: spontanost, rizik, trenutak. Iz takvog pristupa nastao je i jedan od njegovih najpoznatijih radova, The Man With The Red Face, snimljen tako da je saksofonistu tijekom sessiona namjerno podizao tenzije kako bi iz njega izvukao maksimalnu emotivnu silinu.
Iako miljenik publike i DJ koji ne premošćuje trendove, Garnier je jedan od najlucidnijih svjedoka povijesti elektroničke muzike. Govori o houseu kao o glazbi sreće, o technu kao dubljem, misaonom žanru, o Detroitu kao ratnoj zoni u kojoj je muzika bila oružje za preživljavanje, o Francuskoj kao mjestu koje je tek mnogo kasnije pronašlo svoj glas, te o generacijama koje dolaze i odlaze, ali kontinuirano pomiču granice.
U razgovorima posljednjih godina otvoreno progovara i o umoru, starenju, zdravlju i potrebi da uspori. Nakon što je cijeli život živio ritmom avion–hotel–klub, počeo je planirati drukčiju budućnost, ali bez odustajanja od suštine svog poziva. Želi raditi manje, birati mjesta gdje svira, ostati po nekoliko dana u istom gradu i publici ponuditi raznolikost: jedan klupski nastup, drugi žanrovski slobodniji, pa čak i setove inspirirane drum’n’bassom, soulom ili hip-hopom.
Iako je preživio ere, trendove i drastične promjene u industriji, Garnier ostaje pristupačan, iskren i, najvažnije, potpuno predan glazbi. Sebe ne smatra legendom. Legende su, kaže, oni koji su stvarali temelje housea i techna. On se vidi kao posrednik, DJ koji sluša pet-šest sati nove muzike svaki dan, neumorni tragač za novim valom energije.
Nakon više od 30 godina karijere, Garnier je i dalje u istoj misiji: tražiti zvuk koji će probuditi tijelo, uzdrmati srce i natjerati ljude da se izgube u trenutku. Njegov povratak na domaću pozornicu nije običan događaj nego i dolazak jednog od najvažnijih svjedoka povijesti elektroničke muzike, čovjeka koji ju je istodobno oblikovao i strastveno dokumentirao.
