Njemački pisac i novinar Norman Ohler (1970.) proslavio se knjigom ‘Blitzed: Drugs in the Third Reich’, djelom koje je izazvalo golemu pažnju javnosti i podijelilo stručnjake. U njoj je na temelju arhivskih izvora razotkrio masovnu upotrebu metamfetamina u Trećem Reichu, od običnih vojnika do samog Hitlera i njegovih najbližih suradnika. Njegovo istraživanje pokazalo je kako …
Njemački pisac i novinar Norman Ohler (1970.) proslavio se knjigom ‘Blitzed: Drugs in the Third Reich’, djelom koje je izazvalo golemu pažnju javnosti i podijelilo stručnjake. U njoj je na temelju arhivskih izvora razotkrio masovnu upotrebu metamfetamina u Trećem Reichu, od običnih vojnika do samog Hitlera i njegovih najbližih suradnika. Njegovo istraživanje pokazalo je kako su psihoaktivne tvari, koje se rijetko spominju u povijesnim sintezama, igrale važnu ulogu u vojnim operacijama i unutarnjoj dinamici nacističkog vodstva. Osim Blitzeda, Ohler je autor romana i knjige ‘The Bohemians’ o otporu nacistima, te najnovijeg djela ‘Tripped’, koje povezuje nacističke eksperimente s LSD-om, CIA-u i početke psihodelične ere. Njegov rad karakterizira spoj arhivskog istraživanja, književne naracije i provokativnog pristupa povijesti.
Razgovor s Lexom Fridmanom
Podcast započinje raspravom o tome kako se metamfetamin pojavio u Njemačkoj i postao poznat pod trgovačkim imenom Pervitin. Ohler objašnjava da se u međuratnom razdoblju Njemačka našla u specifičnom kontekstu: u Bavarskoj je politički život nacionalsocijalista rastao u pivnicama gdje je alkohol bio glavno sredstvo druženja i mobilizacije, dok je Berlin 1920-ih bio središte hedonizma, dekadencije i jeftinih droga. Ta dihotomija između alkohola i droga obilježila je društvo i kulturu, a nacistička vojska je kasnih 1930-ih odlučila iskoristiti kemiju za ratne ciljeve.
Ohler opisuje kako je vojni liječnik Otto Ranke osmislio plan sustavne upotrebe Pervitina u vojsci. Njegov takozvani stimulativni dekret precizno je određivao doze i razmake u kojima vojnici trebaju uzimati metamfetamin, što je omogućilo višednevne ofenzive bez spavanja. Temmler, farmaceutska kompanija koja je proizvodila Pervitin, isporučila je čak 35 milijuna tableta, a vojnici su ih masovno koristili tijekom invazije na Francusku 1940. godine. Lex i Ohler zaključuju da bez takvog dopinga nije bilo moguće provesti blitzkrieg kroz Ardene, što je promijenilo tijek rata u njegovoj ranoj fazi.
Hitler, Morell i droga kao tabu tema
Razgovor potom prelazi na Hitlera i njegovog osobnog liječnika Theodora Morella. Ohler opisuje kako je Hitler bio poznat kao teetotaler, čovjek koji ne pije, ali je istovremeno postao ovisan o injekcijama koje mu je davao Morell. Te su injekcije sadržavale razne supstance, uključujući amfetamine, opioide, kokain i hormone. Morell je ušao u Hitlerov najuži krug i praktički živio s njim u bunkeru, što svjedoči o njegovom značaju. Ipak, povjesničari su ga uglavnom odbacivali kao bizarnog lika, a tek je Ohlerovo istraživanje pokazalo do koje mjere je njegova uloga bila ključna.
Fridman primjećuje da je tema droga u povijesti dugo bila zanemarivana jer se smatrala neozbiljnom. Ohler navodi primjer britanskog povjesničara Iana Kershawa koji je u svojoj monumentalnoj biografiji Hitlera Morellu posvetio tek jednu rečenicu, nazivajući ga “ludim doktorom koji mu je davao sumnjive supstance”. No, Ohler ističe da su upravo te supstance imale ogroman utjecaj na Hitlerovo zdravlje, odluke i ponašanje. Njegova istraživanja u vojnim arhivima, uz mentorstvo povjesničara Hansa Mommsena, otkrila su dokumente koji svjedoče o sustavnom korištenju droga u njemačkoj vojsci i na najvišim razinama vlasti.
Eksperimenti i tamna strana Trećeg Reicha
Ohler govori i o istraživanjima u koncentracijskim logorima, posebno u Sachsenhausenu, gdje je njemačka mornarica testirala nove stimulativne tvari na zatvorenicima. Cilj je bio razviti lijek koji bi omogućio vojnicima da ostanu budni i borbeni sedam dana bez sna. Ti eksperimenti pokazuju koliko je droga bila integrirana u nacističku potragu za “čudesnim oružjem”. Fridman ističe da je to aspekt povijesti koji otvara potpuno novi pogled na logiku rata, jer povezuje taktiku i ideologiju s kemijom tijela i mozga.
Posebna pozornost posvećena je razdoblju 1944. godine kada je Hitler postao ovisan o tzv. speedballu – kombinaciji kokaina i heroina. Ohler tvrdi da se upravo tada Führer fizički raspao, a njegove odluke postale sve iracionalnije. To, prema njemu, objašnjava zašto je film ‘Downfall’, iako poznat po realističnom prikazu zadnjih dana u bunkeru, promašio ključnu dimenziju Hitlerova pada – dimenziju ovisnosti i medicinskog kolapsa.
Ljudska strana rata
Razgovor se često vraća na ljudsku dimenziju. Lex naglašava da rat nije samo pitanje strategije i geopolitike, već i milijuna ljudi koji pate, vole, mrze i traže smisao. Ohler se slaže, ističući da droga u tom kontekstu postaje sredstvo kontrole i bijega. Vojnici su koristili Pervitin ne samo da bi marširali, nego i da bi pobjegli od straha, gladi i iscrpljenosti. To otvara pitanje etike i odgovornosti, jer su ti vojnici postali gotovo automatizirani strojevi, nesposobni za kritičko promišljanje i otpor.
Osobne priče i psihodelička iskustva
Osim povijesnih tema, razgovor se okreće i osobnim iskustvima. Ohler opisuje svoje prvo uzimanje LSD-a u New Yorku, koje ga je dovelo do snažnih halucinacija i gotovo ludila, ali mu je u isto vrijeme otvorilo pogled na relativnost percepcije. Kaže da je tada spoznao kako stvarnost nije fiksna, već ovisi o kemiji mozga i načinu na koji gledamo svijet. Lex komentira da su upravo takva iskustva važna za razumijevanje Ohlerovih knjiga jer pokazuju njegovu opsesiju spojevima između droge, kulture i povijesti.
Filozofija i smisao
Pred kraj razgovora, Ohler se osvrće na ulogu umjetnosti i prirode. Tvrdi da čovjek mora izaći iz “kutije” modernog urbanog života kako bi došao bliže istinskom značenju postojanja. Njegova ambicija kao pisca nije samo da ispriča povijest, nego i da oslobodi maštu, poveže ljude na nove načine i podsjeti da se smisao života krije u procesu razumijevanja, a ne u konačnim odgovorima.
Zaključak
Razgovor Normana Ohlera i Lexa Fridmana traje više od četiri sata i prelazi od arhivske građe o metamfetaminu u Wehrmachtu, preko Hitlerove ovisnosti i medicinskih eksperimenata, do osobnih priča o LSD-u i književnih utjecaja poput Dostojevskog i Pynchona. U svemu tome provlači se ista nit: povijest i kultura ne mogu se razumjeti bez uvida u kemiju i psihologiju, jer droge oblikuju pojedince, a pojedinci oblikuju svijet. Ohler ostavlja dojam pisca koji neprestano propituje granice ozbiljne povijesti, književnosti i ljudskog iskustva.
Njegova iduća knjiga zove se ‘Stoned Sapiens’. U njoj namjerava ispričati povijest svijeta i civilizacija kroz doticaj ljudi s opojnim sredstvima. U jednom davnom trenutku, kada je na svijetu ostalo tek 1.500 živih homo sapiensa, dogodilo se nešto što je naglo i masovno utjecalo na njihovu inteligenciju i uzrokovalo misteriozni bljesak ‘pameti’ što ni danas nije razumljivo znanstvenicima, uključujući i Yuvala Noaha Hararija koji to stavlja pod upitnik u svom Sapiensu.
Ne kažem da je bilo tako, ali što ako su ti Homo sapiensi lutajući srednjom Afrikom naletjeli na biljku koju obožavaju slonovi, biljku koja danas raste u jednom dijelu Gabona i poznata je po Ibogainu koji se uzima iz njezinog korjena, pita se pisac Ohler čiju novu knjigu jedva čekamo pročitati.
