Od samih svojih začetaka, kultura elektroničke glazbe oblikovala je živote onih koji su joj se predali. No, gotovo četiri desetljeća nakon prve eksplozije acid housea, Duncan JA Dick sa International Music Summita na Ibizi pita se može li ta kultura i dalje mijenjati sudbine i svijet?
Naslijeđe koje još uvijek traje
Kasne osamdesete bile su prekretnica. Iako su ih obilježile klišeji poput aerobika, BMX-a i neonskih boja, ono što je tiho mijenjalo društvo bio je nalet acid housea i prvih ‘Summer of Love’. Mnogi današnji pioniri započeli su tada svoj put — od Simona Dunmorea koji je organizirao prijevoze na rejvove, do Svena Vätha koji je, vođen intuicijom, spavao u autu na Ibizi.
Za mnoge, prva techno ili drum’n’bass traka na velikom soundsystemu bila je trenutak epifanije. Dnevna svjetla festivala nakon tri neprospavane noći nisu donosila samo umor — već i promijenjenu svijest.
No, acid house nije bio samo glazbeni žanr. Bio je društveni eksperiment, potpomognut tadašnjim socioekonomskim okolnostima: velikodušnim naknadama za nezaposlene i kolapsom industrijskog sektora u Velikoj Britaniji. Umjetnici i poduzetnici tada su dobili rijetku priliku — vrijeme, prostor i podršku za stvaranje novog svijeta.
Kultura kao prilika
Književnik Andy Crysell u svojoj knjizi ‘Selling the Night’ detaljno prikazuje kako su klubovi, glazba, moda i dizajn nastali iz tog ‘savršeno lošeg vremena’ oblikovali sve – od oglašavanja do arhitekture. No danas, 2025., pitanje više nije što je bilo moguće, nego gdje su sada te mogućnosti?
Elijah, višestruko angažirani DJ, izdavač, autor i kreativac, u svom govoru na IMS Ibizi pozvao je na novu generaciju razmišljanja. Prema njemu, ključ je u pristupačnosti i zajednici — čak i kad su uvjeti za život u gradovima teži nego ikad.
Tehnologija i njezine zamke
Usporedba je očita: ono što su nekad bile papirnate pozivnice, danas su Instagram postovi. U teoriji, organizirati događaj, pokrenuti label, kreirati vizualni identitet — sve je to jednostavnije nego ikad. No tehnologija, upozorava Elijah, nije čarobni štapić. Može biti alat za osamu jednako kao i za povezivanje. Važno je, kaže, kombinirati stare vrijednosti scene s novim alatima — bez gubitka ljudske povezanosti.
Protiv festivala kao jedinog modela
Crysell upozorava na ‘festivalizaciju’ klupske kulture — zamjenu malih, lokalnih prostora s velikim, korporativnim eventima. Takav model donosi rizik, a s njim i manje prostora za pogreške, eksperimentiranje i razvoj mladih talenata. Male dvorane, lokalni kolektivi i večeri koje tek traže svoju publiku — upravo su oni budućnost, jer omogućuju put bez milijunskih uloga i straha od neuspjeha.
Realnost 2025.: posao i umjetnost
Danas, uspjeti u glazbi znači preživjeti — a preživjeti često znači imati ‘dnevni posao’. Elijah ističe kako to nije znak poraza, nego stabilnosti. Kreativnost ne mora biti izvor prihoda da bi bila vrijedna. Nije svaki projekt održiv — niti treba biti. Želja za izražavanjem, organiziranjem partija, objavljivanjem glazbe — i dalje su temeljni pokretači scene.
Društvena mobilnost i klasa
Problem društvene mobilnosti ozbiljan je i mjerljiv. Prema podacima britanskog istraživačkog centra PEC, samo 16 posto ljudi u kreativnim zanimanjima dolazi iz radničke klase — manje nego u pravu ili financijama. Dodamo li tomu prepreke koje donose spol, rasa ili mjesto rođenja, jasno je da se struktura scene mora proaktivno mijenjati želi li ostati inkluzivna.
Novi putevi
Za razliku od ranih dana kada je bilo prostora za svakoga, danas je scena industrijalizirana i hijerarhizirana. No Elijah i Andy pozivaju: tražimo praznine. Ne samo u popularnim smjerovima karijere, već u onima koje još nitko nije istražio. Prilike ne dolaze iz kopiranja postojećeg, već iz inovacije, zajedništva i hrabrosti da se stvori nešto drugačije.
Zajednica kao sustav potpore
Nekad je zajednica bila skup ljudi s kojima plešemo. Danas je to mreža podrške. Jamz Supernova, navodi Crysell, izgradila je svoj put okupivši oko sebe raznolike talente: menadžere, dizajnere, DJ-eve. U vremenu kada izvan zajednice ne možemo puno očekivati, ono unutar nje postaje ključ opstanka.
Poruka ostaje ista
Andy Crysell kaže da je elektronička glazba po svojoj prirodi participativna. Sudjeluju svi — i DJ i organizator i publika. A upravo ta uključenost stvara mogućnosti. Poruke koje su nas vodile — ‘All Are Welcome’, ‘Open Your Mind’, ‘There Is Another Life Beyond The Weekday Grind’ — i dalje su aktualne. Možda danas više nego ikad.
U vremenu kriza i sveprisutne nesigurnosti, kultura elektroničke glazbe i dalje nudi nešto što novac ne može kupiti: zajedništvo, slobodu izraza i prostor za promjenu — nas samih, i svijeta.
