Američki darkwave duo Boy Harsher, kojeg čine pjevačica Jae Matthews i producent Augustus Muller, nastupit će 24. lipnja na novootvorenoj Zappa Barki u Beogradu što je bio povod za još jedan intervju benda za regionalne medije. U razgovoru za Balkanrock, Jae i Gus osvrnuli su se na svoje početke, razvoj benda, filozofiju stvaranja i jedinstvenu …
Američki darkwave duo Boy Harsher, kojeg čine pjevačica Jae Matthews i producent Augustus Muller, nastupit će 24. lipnja na novootvorenoj Zappa Barki u Beogradu što je bio povod za još jedan intervju benda za regionalne medije.
U razgovoru za Balkanrock, Jae i Gus osvrnuli su se na svoje početke, razvoj benda, filozofiju stvaranja i jedinstvenu vezu s publikom.
– Teen Dreamz je bio moj prvi projekt, snimala sam videozapise s prijateljicama koje bi pričale o prvim iskustvima, ali na zagonetan način – prisjetila se Jae. – Rekla bih im: ‘Ne otkrivaj što se točno dogodilo, nego ispričaj sve oko toga.’ Tada sam upoznala Gusa, koji je radio ambijentalnu synth glazbu, i predložio je da spojimo video i glazbu uživo. Tako je nastao Teen Dreamz, koji je s vremenom evoluirao u Boy Harsher. Neke smo elemente odbacili, ali ostao je isti osjećaj.
Premda promjena nije bila nagla, ključnu ulogu odigrala je lokalna scena u Savanni, Georgiji.
– Noise je tada bio jako prisutan, ali sve je više izvođača ubacivalo techno u svoje setove. To nas je potaknulo da razmislimo kako to uklopiti u naš rad. Dotad smo spajali ambijentalne podloge s tekstovima, no nakon eksperimentiranja razvili smo vlastiti zvuk – objasnila je.
Njihova estetika ‘manje je više’ velikim je dijelom proizašla iz nužnosti.
– Iskreno, bili smo siromašni. Imali smo samo opremu koju smo mogli posuditi ili kupiti – kaže Jae.
I nismo klasični glazbenici, dodao je Gus.
– Minimalizam mi je oduvijek bio blizak jer se njime može jako puno reći s vrlo malo sredstava.
Unatoč današnjoj dostupnosti tehnologije, Boy Harsher ostaju vjerni analognim sintesajzerima i ritam mašinama.
– To je estetski izbor, zvuk koji nas automatski povuče – kaže Jae. – Kad smo bili kod kolekcionara u Teksasu koji već 40 godina skuplja sintove, igrali smo se s Ensoniqom. Taj zvuk jednostavno je ‘naš’.
VHS estetika i analogni mediji oduvijek su dio njihova vizualnog identiteta. Gus je skloniji prelasku na 16 mm film, dok Jae i dalje osjeća emocionalnu vezu s VHS-om.
– Odrasla sam uz oca koji nas je stalno snimao kamerom. Cijela mi je prošlost u tim snimkama. Čak sam čitala da oni koji su odrasli uz crno-bijele filmove sanjaju crno-bijelo – mediji snažno oblikuju identitet – kaže.
Film ‘The Runner’ nastao je u pandemiji i predstavlja jedinstven spoj glazbe i narativa.
– Uvijek prvo nastaje glazba, jer smo bend. No nakon što je album bio gotov, krenuli smo razvijati filmsku priču – kaže Gus. – To je bio neobičan, ali zabavan proces. Pisali smo pjesme i nakon što je scenarij bio gotov.
– Za mene je priča došla prva – dodaje Jae – jer sam tada prolazila kroz osobnu krizu identiteta. Bili smo pogubljeni. Album i film su produkt toga.
Njihova rana izdanja poput ‘Lesser Man’ i ‘Country Girl’ danas su kolekcionarski rariteti, no Boy Harsher se ne mire s idejom ekskluzivnosti.
– Ne volim da se naša glazba preprodaje po suludim cijenama. Čak ni ja nemam originalna izdanja! – kaže Jae.
– Zato imamo vlastitu izdavačku kuću – objašnjava Gus. – Želimo da muzika bude dostupna. Da ne bude dobra samo zato što je rijetka.
Jae se nedavno pojavila kao gošća na pjesmi ‘Incidental II’ grupe Deafheaven.
– To je bilo nevjerojatno iskustvo. Bila sam nesigurna, ali oni su me ohrabrili. Ponosna sam na tu pjesmu jer pokazuje ranjivost – kaže.
Na pitanje što publika može očekivati na predstojećem beogradskom koncertu, Gus odgovara:
– Dajemo sve od sebe. Svirat ćemo pjesme sa svih albuma, energija će biti visoka. Prošli put nismo stigli vidjeti grad, ali ovaj put bismo voljeli ostati duže.
Jae se prisjetila i tonca s prošlog koncerta – tetovaža pauka na glavi i cigareta na pultu.
– Taj je koncert bio toliko intenzivan da sam morala podsjetiti samu sebe koliko sam jaka. A kad mi je biker ponudio vožnju na motoru, nisam otišla – i dan-danas mi je žao. Ali ovaj put – idem!
Cijeli intervju pročitajte na izvoru informacije.
