Prevođenjem ‘ružnog’, odnosno ožiljaka, u umjetnički izraz, umjetnica prati unutarnju logiku eskapizma u kojoj se destruktivni činovi mogu pretvoriti u nužan oblik zaklona.
1
Prevođenjem ‘ružnog’, odnosno ožiljaka, u umjetnički izraz, umjetnica prati unutarnju logiku eskapizma u kojoj se destruktivni činovi mogu pretvoriti u nužan oblik zaklona.
Šibenska umjetnica s belgijskom adresom, Paola Sablić, jedina je hrvatska sudionica 19. izdanja međunarodnog fotografskog natječaja Rovinj Photodays koja je ušla u finale tog najvažnijeg fotografskog festivala jugoistočne Europe.
U nikad jačoj konkurenciji, između više od 3.000 fotografija autora iz 30 svjetskih država, mlada je artistica nagrađena za svoje intrigantne radove u kategoriji ‘Akt / Tijelo’. Kroz fotografiju je istraživala disonantan i slojevit pojam ‘utjehe’, ukazujući na to da ona često nije jednostavna ni jednoznačna, već može predstavljati iluziju. Iako se utjeha tradicionalno povezuje s osjećajem sigurnosti i nježnosti, u njezinoj interpretaciji ona se kod mnogih pojedinaca pojavljuje kroz rituale samonanesene boli i različite oblike eskapizma potaknutog supstancama.
U središtu njezina interesa je rascjepkana stvarnost preživljavanja, s posebnim fokusom na trenutak u kojem tijelo istovremeno postaje mjesto traume i izvor olakšanja. Korištenjem slojevitih vizualnih postupaka, koji uključuju medicinske prikaze i digitalne apstrakcije fizičkih rana, autorica gradi guste, teško čitljive teksture. Takvi vizuali odražavaju psihološku težinu i kompleksnost iskustava koja tematizira.
U svom radu Paola Sablić svjesno izbjegava neposrednu razumljivost i vizualnu ugodu, zadržavajući promatrača u prostoru nelagode, sve dok se ona postupno ne transformira u empatiju. Upravo kroz taj proces otvara se prostor za promišljanje granice između ljepote i užasa.
Prevođenjem ‘ružnog’, odnosno ožiljaka, u umjetnički izraz, umjetnica prati unutarnju logiku eskapizma u kojoj se destruktivni činovi mogu pretvoriti u nužan oblik zaklona. U toj napetosti tijelo se istodobno pojavljuje kao arhiv i utočište, razotkrivajući očajni, često nevidljivi prostor sigurnosti koji pojedinci pronalaze unutar vlastitih ožiljaka.
Ostali finalisti ove godine bili su iz Francuske, Italije, Srbije, Slovačke, Poljske, Ukrajine i Meksika, a žiri je s natjecanja izbacio kategoriju modne fotografije jer pristigli radovi nisu bili dovoljno kvalitetni za natječaj ovoga ranga. Naime, Rovinj Photodays nije ‘samo još jedno foto natjecanje’ već se smatra jednim od najvećih i najprestižnijih fotografskih festivala u jugoistočnoj Europi. Predsjednica stručnog, međunarodnog žirija je Sabina Salamon, viša kustosica Zbirke fotografija MMSU Rijeka, a uz nju sjede Dino Rekanović, osnivač ROTLICHT festivala i šef galerije Photo Cluster iz Beča, te Stefania Rössl, fotografkinja i direktorica SIFEST festivala iz Italije.
‘Međunarodni žiri festivala Rovinj Photodays, ove je godine pregledao oko 3000 tisuće fotografija pristiglih iz tridesetak zemalja svijeta. Pored već udomaćenih imena, zabilježen je znatan broj novih prijavitelja, a po broju prednjače autorice i autori iz susjedne Italije. Zadovoljni smo visokom razinom odabranih radova. Kako bismo zadržali ujednačenost u kvaliteti, žiri je ove godine odlučio izostaviti kategoriju Moda, jer je na nju pristigao znatno manji broj prijava koje su kvalitetom značajno odstupale od ostalih kategorija. Čestitamo svima i veselimo se susretu u svibnju’, rekla je Sabina Salamon, predsjednica žirija festivala koji privlači fotografe iz cijele regije i međunarodnu stručnu javnost, s tendencijom stalnog rasta.
