Kako je ‘Just Can’t Get Enough’ lansirao Depeche Mode i obilježio početak synth-pop ere

‘Just Can’t Get Enough’ jedna je od najprepoznatljivijih pjesama Depeche Modea, ali i ključni trenutak u povijesti synth-popa. Objavljena krajem 1981., pjesma je postala globalni hit i označila kraj prve faze benda, ali i početak karijera koje će obilježiti elektroničku glazbu narednih desetljeća.

Singl je bio treće izdanje s debitantskog albuma ‘Speak & Spell’, objavljenog iste godine, i ujedno posljednji koji je s bendom snimio Vince Clarke. Upravo je Clarke autor pjesme koja će definirati ranu fazu Depeche Modea i postati trajni koncertni standard, iako se stilski bitno razlikuje od kasnijeg, mračnijeg zvuka po kojem je bend postao globalno prepoznatljiv.

Početkom osamdesetih, u tada sumornom Basildonu, Clarke, Andy Fletcher i Martin Gore počeli su eksperimentirati sa synthesizerima inspirirani izvođačima poput Human Leaguea i Kraftwerka. Clarke je ranije svirao gitaru i, kako je sam izjavio u intervjuu za Electronics & Music Maker 1984., prvotno je želio biti folk pjevač. No dolaskom Gorea, koji je kupio Yamaha CS-5, bend se postupno okreće elektroničkim instrumentima.

Clarke je nabavio Kawai 100F, Fletcher je isprva posudio Korg 700, a potom kupio Moog Prodigy. U ranim fazama koristili su i niz jeftinih ritam-mašina, uključujući Dr Rhythm, jedan od prvih programabilnih uređaja te vrste. Produkciju prvog albuma potpisuju Daniel Miller i inženjer Eric Radcliffe u londonskom studiju Blackwing, smještenom u bivšoj crkvi, gdje su uz analogne synthesizere poput Rolanda SH-1 i ARP 2600 korišteni i prirodni odjeci prostora.

‘The keyboards were really simple, monophonic synths which can only play one note. So you can’t play chords, which was good for us because we couldn’t play chords anyway! It was all one liners that went together with a simple drum machine backbeat’, izjavio je Clarke 1987. za STV. Upravo ta ograničenja definirala su zvuk pjesme – slojevi jednostavnih melodijskih linija i ritam-mašina bez harmonijske raskoši.

Kako piše Music Radar, ‘Speak & Spell’ bio je uspješan debitantski album i predstavio je bend široj publici, ali je ujedno ostao svojevrsna iznimka u njihovu katalogu. Nakon izlaska albuma Clarke napušta bend, usmjeravajući se prema projektima Yazoo, The Assembly i Erasure, gdje nastavlja nizati synth-pop hitove. Depeche Mode, pod autorskim vodstvom Martina Gorea i uz Davea Gahana kao frontmena, kreću u mračnijem, introspektivnijem smjeru, istražujući teme religije, smrti i seksualnosti te razvijajući kompleksniji produkcijski pristup.

Unatoč stilskom odmaku, ‘Just Can’t Get Enough’ ostaje nezaobilazan dio koncertnih nastupa benda. Tijekom posljednje turneje za album ‘Memento Mori’ pjesma je redovito izvođena kao dio bisa, potvrđujući status trajnog favorita publike, iako se ne ubraja nužno među njihove najdublje ili najambicioznije skladbe.

Pjesma je tijekom desetljeća doživjela više od 50 obrada, a pojavila se i u filmskim i reklamnim kampanjama, čime je dobila novi život među mlađim generacijama.

‘Just Can’t Get Enough’ tako ostaje simbol rane, vedrije faze Depeche Modea, ali i temelj na kojem su izgrađene kasnije, znatno kompleksnije faze njihove karijere. Bez tog singla, teško je zamisliti razvoj benda koji će kasnije postati jedan od najutjecajnijih sastava elektroničkog i alternativnog rocka.