Dok Mark Zuckerberg svjedoči pred porotom u Los Angelesu u jednom od najvažnijih procesa protiv tehnoloških kompanija dosad, u Europi se zahuktava politička ofenziva protiv društvenih mreža
1
Dok Mark Zuckerberg svjedoči pred porotom u Los Angelesu u jednom od najvažnijih procesa protiv tehnoloških kompanija dosad, u Europi se zahuktava politička ofenziva protiv društvenih mreža
Dok Mark Zuckerberg svjedoči pred porotom u Los Angelesu u jednom od najvažnijih procesa protiv tehnoloških kompanija dosad, paralelno se u Europi zahuktava politička ofenziva protiv društvenih mreža. Sudnice u SAD-u i zakonodavne inicijative diljem EU dio su iste šire priče: pitanje je li era nereguliranog digitalnog prostora završena.
U američkom slučaju, Meta se suočava s optužbama da je svjesno dizajnirala platforme koje potiču ovisničko ponašanje kod mladih i zanemarila upozorenja o štetnim posljedicama za mentalno zdravlje. Mnogi pravnici već povlače paralelu s procesima protiv duhanske industrije 90-ih – trenucima kada su interni dokumenti promijenili javnu percepciju i doveli do dugoročnih regulatornih promjena.
No dok američki sudovi ispituju odgovornost kompanija, europski lideri sve otvorenije zagovaraju ograničenja. Njemački kancelar Friedrich Merz smatra da bi regulacija društvenih mreža mogla pomoći u sprječavanju ‘deficita ličnosti i problema u socijalnom ponašanju mladih ljudi’. Španjolski premijer Pedro Sánchez želi zaštititi djecu od ‘digitalnog Divljeg zapada’. Francuski predsjednik Emmanuel Macron poručuje da ‘emocije naše djece i tinejdžera nisu na prodaju niti smiju biti predmet manipulacije’. Poruka je jasna: političko raspoloženje se mijenja.
Australski presedan
Iako nijedna europska zemlja još nije u potpunosti uvela zabranu društvenih mreža za djecu, procesi su u tijeku. Norveška, Grčka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Danska, Italija i Nizozemska razmatraju različite modele ograničenja, dok se i EU sve više okreće podršci takvoj politici.
Mnoge vlade pritom gledaju prema Australiji, koja je u prosincu postala prva država na svijetu koja je zabranila društvene mreže za mlađe od 16 godina. Platforme poput Facebooka, Instagrama, Snapchata, TikToka, X-a, YouTubea i Reddita morale su uvesti stroža dobna ograničenja, dok online igre i aplikacije za dopisivanje poput WhatsAppa zasad nisu obuhvaćene zabranom.
Državna povjerenica za e-sigurnost Julie Inman Grant izvijestila je da su kompanije uklonile pristup za oko 4,7 milijuna naloga djece mlađe od 16 godina u prvoj polovini prosinca. Impresivna brojka – ali ne i potpuna slika.
Tama Leaver, profesor internetskih studija na Sveučilištu Curtin, upozorava da ne znamo koliko je novih naloga otvoreno uz lažno predstavljanje starosti. ‘Mnogi mladi od 13 do 15 godina uspijevaju zaobići zabranu, dok su drugi blokirani na nekim platformama, ali ne na svim’, kaže. Tehnički alati provjere dobi, uključujući provjeru putem selfija i algoritama, pokazali su se nepouzdanima.
Prebrza europska reakcija?
Susan Sawyer iz Murdoch Children’s Research Institute smatra da vlade možda prebrzo slijede Australiju. ‘Ne znamo kakvi će biti učinci zabrane i moramo to pažljivo evaluirati. Zabrane nisu čarobno rješenje’, upozorava.
Istraživanja pokazuju da su djeca od 10 do 13 godina, osobito djevojčice, najranjivija skupina kada je riječ o negativnim posljedicama korištenja društvenih mreža. No kulturne promjene, naglašava Sawyer, neće se dogoditi preko noći – eventualni učinci mogli bi se vidjeti tek kroz godine.
Leaver dodatno ističe da je najzbunjenija generacija tinejdžera od 13 do 15 godina, koji su već imali profile, izgubili pristup i čekaju da navrše 16 godina kako bi se vratili. ‘Zabrana je donesena protiv njih, a ne s njima’, kaže.
Dr. Stephan Dreyer iz Leibniz Instituta za istraživanje medija smatra da Europi možda ni ne trebaju nove zabrane jer je Akt o digitalnim uslugama već adresirao mnoge sigurnosne probleme. Upozorava da bi masovna provjera dobi zahtijevala široku infrastrukturu nadzora ili probabilističko profiliranje – oba pristupa duboko zadiru u prava korisnika.
‘Europa sa svojim snažnijim okvirima zaštite temeljnih prava i Općom uredbom o zaštiti podataka suočila bi se s tim tenzijama još izraženije. Trebamo učiti iz poteškoća Australije, a ne žuriti da ih ponovimo’, kaže Dreyer.
Era nadzora i regulacije
Istodobno, američki procesi protiv Mete mogli bi imati globalne posljedice. Ako porota zaključi da su platforme dizajnirane na način koji svjesno potiče ovisničko ponašanje mladih, to bi moglo otvoriti vrata novim tužbama i regulatornim pritiscima diljem svijeta. Pitanje više nije hoće li doći do promjena, nego kakve će one biti: sudske, političke ili kombinacija oboje.
‘Big Tobacco trenutak’ možda neće izgledati identično kao 90-ih, ali znakovi su tu. Sudovi ispituju odgovornost. Vlade najavljuju zabrane. Tehnološke kompanije balansiraju između samoregulacije i političkog pritiska. Digitalni ‘Divlji zapad’ polako ulazi u eru nadzora i regulacije. Ostaje pitanje: hoće li to zaštititi mlade – ili samo otvoriti nova pravna i etička bojišta.
