Nova provala bivšeg američkog predsjednika Obame o vanzemaljcima podsjetila nas je na dugu povijest veza između stanara Bijele kuće i ‘aliena’, od Ikea do Trumpa.
1
Nova provala bivšeg američkog predsjednika Obame o vanzemaljcima podsjetila nas je na dugu povijest veza između stanara Bijele kuće i ‘aliena’, od Ikea do Trumpa.
Izjava bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame o ‘vanzemaljcima’ postala je viralna nakon što je u podcastu ‘No Lie with Brian Tyler Cohen’ izgovorio rečenicu ‘They’re real, but I haven’t seen them.’
Na račun teme Area 51 dodao je da ne postoji nikakav ‘tajni hangar s vanzemaljcima’, osim ako se ne radi o golemoj zavjeri koja je uspjela ostati skrivena čak i od predsjednika. Iako je intervju bio ležeran i humorističan, fragmenti njegove izjave izvan konteksta preplavili su internet pa se naknadno oglasio na društvenim mrežama pojasnivši da, gledano ‘statistički’, ideja da negdje u svemiru postoji život zvuči razumno zbog njegove golemosti, ali da on osobno nije vidio nikakve dokaze da su izvanzemaljci posjetili Zemlju ili da je američka vlada tijekom njegova predsjedništva imala potvrdu kontakta. Uz to je podsjetio i na argument udaljenosti, odnosno da su međuzvjezdane distance toliko ogromne da je ‘posjet’ vrlo malo vjerojatan u praktičnom smislu.
Ovo nije prvi put da se Obama poigrao temom, a pritom ostao na liniji: ‘nema dokaza o posjetu, ali postoje nerazjašnjeni fenomeni’. U ranijim nastupima javno je rekao da je, kad je došao na dužnost 2009., pitao ljude u sustavu postoji li ‘laboratorij’ u kojem se čuvaju ‘vanzemaljski uzorci i svemirski brod’, te da je dobio odgovor ‘ne’. Ipak, podsjetio je da postoje snimke i video zapisi nepoznatih objekata na nebu koje se ne može lako objasniti.
Bivši senator države Illinois, dobitnik Nobelove nagrade za mir i 44. američki predsjednik Obama nije jedini predsjednik koji je javno pričao o ‘malim zelenima’. Kod njega je to uglavnom bilo na razini skeča, što nije bio slučaj u mnogim drugim predsjedničkim epizodama. U Nacionalnom arhivu SAD-a ne kriju da su se u potrazi za vanzemaljcima i bilo čemu sličnom pretraživali arhivi i predsjedničke knjižnice, uključujući Trumanovu i Eisenhowerovu, ali ništa ‘sočnije’ od već poznatih dokumenata poput ‘MJ-12’ ili ‘Project Blue Book’ u tim službenim fondovima nije otkriveno.
Kada je riječ o predsjednicima i NLO tematici, jedan od najcitiranijih primjera je Gerald Ford, tada kongresnik iz Michigana, koji je 1966. u kontekstu vala viđenja u njegovoj saveznoj državi tražio ozbiljniji pristup i ulogu Kongresa. U Fordovoj predsjedničkoj knjižnici postoje sačuvani materijali iz 1966. vezani uz NLO temu, što pokazuje da je pitanje tada bilo politički dovoljno ‘vruće’ da uđe u službenu dokumentaciju kongresnog ureda budućeg predsjednika.
Drugi široko dokumentiran slučaj je Jimmy Carter. Postoji više izvora koji navode da je Carter prijavio viđenje neidentificiranog objekta iz 1969., a da je formalni izvještaj poslan 1973. organizaciji koja je prikupljala takve prijave. History.com bilježi taj podatak kao dio kronologije ‘This Day in History’. Važan detalj je i politička dimenzija: Carter je tijekom kampanje 1976. bio citiran s idejom veće otvorenosti prema NLO dokumentima, iako je kasnije, kao predsjednik, tema ostala u okvirima sigurnosnog aparata i općeg državnog postupanja, bez ‘velikog otkrića’.
U Clintonovoj eri, umjesto predsjedničkih ‘vanzemaljaca’, pojavljuje se obrazac institucionalne transparentnosti. Jedno od poznatih imena je John Podesta, visoki dužnosnik Clintonove administracije, koji je početkom 2000-ih javno pozivao na deklasifikaciju starijih dokumenata i otvaranje podataka znanstvenicima kako bi se ‘utvrdila prava priroda fenomena’. Taj citat često se prenosi u medijskom kontekstu poziva na objavu dokumenata. U isto vrijeme, postoje i tragovi lobiranja prema Bijeloj kući vezano uz objavu UAP/UFO dokumenata, uključujući dokumentaciju koja se veže uz tzv. ‘Rockefeller Initiative’, iako se u javnom prostoru oko toga često miješaju provjerljive činjenice o dokumentima i interpretacije koje idu dalje od onoga što papiri sami potvrđuju.
Uostalom, Clintona su obilježile neke druge bizarnosti koje se poput kostura iz ormara vraćaju i danas, ne samo tom demokratskom predsjedniku već i onom aktualnom iz maga-reublikanskog tabora.
Kod Donalda Trumpa, javne izjave o NLO-ima uglavnom su ostajale na razini dojma i anegdote, uz naglasak da je čuo priče od pilota i drugih sugovornika, ali bez javno iznesenih dokaza o ‘vanzemaljcima’. Mediji su u posljednjim godinama više puta bilježili njegove izjave o tome da je tema ‘zanimljiva’, uz dozu skepticizma, a u ufo podzemlju stalno se spekulira da Trump samo što nije objavio da nismo sami i da su oni među nama.
Kod Joea Bidena, u javno dostupnim izvorima češće dominira institucionalna strana priče nego osobne ‘predsjedničke’ izjave o izvanzemaljcima: UAP se tretira kao kategorija prijava i sigurnosnih procjena, a širi interes je rastao kroz kongresna saslušanja i izvješća. Time je politička stigma oko teme oslabila, ali to još uvijek ne znači da je ‘dokazano’ izvanzemaljsko porijeklo. Primjerice, Time u kontekstu saslušanja o UAP-u jasno opisuje razliku između činjenice da postoje ‘neidentificirani’ slučajevi i tvrdnje da se radi o ‘ne-ljudskoj tehnologiji’, za što institucije navode da nema provjerljivih dokaza.
Zajednički nazivnik većine predsjedničkih dodira s NLO temom je zapravo prilično prizeman i uglavnom se svodi na zonu priča koje se ne mogu potkrijepiti službenom arhivom i ozbiljnim izvorima, a koje se iznova vraćaju jer su pop-kulturno neodoljive.
U toj underground ufološkoj dimenziji su nešto starije predsjedničke priče, a u glavnim ulogama su Dwight D. Eisenhower i nešto manje John Fitzgerald Kennedy.
Ike (Eisenhower) je u UFO folkloru središnja figura zbog dvije stvari, navodnog ‘tajnog sastanka s izvanzemaljcima’ 1954. i navodnih dokumenata tipa ‘MJ-12’. Priča kaže da je u veljači 1954., dok je bio u Palm Springsu, Eisenhower navodno nestao na nekoliko sati i susreo se s ‘vanzemaljcima’ u bazi Edwards Air Force Base. Ta priča pojavila se desetljećima kasnije, primarno kroz ufološke autore i svjedočanstva bez službene dokumentacije.
Službena verzija Bijele kuće i tadašnjih medija bila je da je predsjednik tijekom boravka imao dentalni zahvat zbog problema sa zubom. Ne postoji nikakav vjerodostojan arhivski dokument, zapisnik, vojni memorandum ili deklasificirani papir koji potvrđuje sastanak s izvanzemaljcima.
Nacionalni arhiv SAD-a u više je navrata naveo da nema dokaza o predsjedničkom kontaktu s vanzemaljcima niti o postojanju službenog programa koji bi potvrđivao takve susrete. Project Blue Book, koji je vodilo Ratno zrakoplovstvo, bavio se izvještajima o NLO-ima, ali nije zaključio da je riječ o izvanzemaljskim letjelicama.
Eisenhower se često povezuje i s‘Majestic 12’ dokumentima, koji su se pojavili 1980-ih i tvrdili da je 1947. formirana tajna skupina pod Trumanom, a nastavljena pod Eisenhowerom, radi upravljanja informacijama o srušenim izvanzemaljskim letjelicama. Američke arhivske institucije, uključujući National Archives i FBI, više su puta navele da ti dokumenti nisu potvrđeni kao autentični i da postoje ozbiljne sumnje u njihovu vjerodostojnost. Drugim riječima, MJ-12 je važan dio ufološke mitologije, ali nema potvrđen status u službenim državnim fondovima.
Kod Kennedyja je priča malo drugačija. Postoji autentičan memorandum iz 1963. u kojem Kennedy traži suradnju s CIA-om vezano uz ‘unidentified flying objects’, ali u kontekstu razmjene informacija sa Sovjetskim Savezom i izbjegavanja pogrešnih interpretacija radarskih ili svemirskih fenomena u jeku svemirske utrke. Dokument govori o neidentificiranim objektima kao sigurnosnom i obavještajnom pitanju, ne kao potvrdi izvanzemaljaca.
Unutar dijela ufološke zajednice postoji tvrdnja da je Kennedy ubijen jer je navodno namjeravao ‘otkriti istinu o NLO-ima’ ili podijeliti informacije sa Sovjetima. Za tu tvrdnju ne postoje vjerodostojni dokazi u službenim istragama atentata, uključujući Warren Commission i njezine kasnije, jednako šuplje revizije.
Važno je razumjeti širi kontekst 1950-ih i 1960-ih jer se dio NLO prijava sigurno odnosio se na testne letove, špijunske avione poput U-2 i druge vojne projekte. Upravo zato su predsjednici i obavještajne službe temu tretirali kao potencijalno sigurnosno pitanje, a ne kao ‘kontakt s izvanzemaljcima’.
