U svibnju 1997. godine, dok se Dublin pripremao za još jedno mirno proljeće, u napuštenoj tvorničkoj zgradi zvanoj The Factory odvijao se jedan od najradikalnijih eksperimenata u povijesti moderne glazbe. David Bowie, tada duboko fasciniran underground kulturom, odlučio je upravo tamo testirati svoj novi, drastični zaokret prema drum ’n’ bass i jungle ritmovima, pretvarajući običnu probu u koncertni kaos koji je zamalo srušio zgradu.

Sve je počelo Bowiejevim dolaskom u Dublin kako bi uvježbao materijal za album ‘Earthling’. Umjesto zatvaranja u sterilni studio, Bowie se pod utjecajem svog prijatelja i mentora iz te scene, Goldieja, počeo kretati lokalnim klupskim krugovima. Oduševljen energijom mladih koji su pohodili večeri kolektiva Quadraphonic, Bowie je izrazio želju da svira isključivo za njih. Organizacija je bila obavijena velom tajne: ulaznice su bile dostupne samo onima koji su bili u klubu noć ranije, a lokacija se saznavala pozivom na poseban broj telefona tek nekoliko sati prije nastupa.

Oni koji su uspjeli ući u The Factory zatekli su se u znojem natopljenom prostoru, suočeni s bukom kakvu Dublin do tada nije čuo. Producent Mark Plati i promotor Brian Spollen prisjećaju se za Crack Magazine da je razglas bio postavljen toliko agresivno da je zgrada doslovno podrhtavala iz temelja. Zbog siline basova, s trošnog tvorničkog stropa počele su otpadati ploče, prekrivajući publiku slojem prašine, dok su se vibracije širile kilometrima uokolo.

Nije dugo trebalo da buka privuče pažnju vlasti. Dok je Bowie s bendom jurio kroz drum ’n’ bass aranžmane klasika poput ‘Fame’ ili mračne obrade Laurie Anderson ‘O Superman’, ispred zgrade se stvorila kolona policijskih i vatrogasnih vozila. Vatrogasni zapovjednik, koji se uspio probiti do unutrašnjosti, opisao je prizor kao “najilegalniju stvar koju je ikada vidio”, no čak ni on nije imao snage prekinuti nastup jedne od najvećih zvijezda u povijesti.

Nakon prvog, eksperimentalnog seta, uslijedio je maratonski rock blok od 22 pjesme, pretvarajući tajnu probu u punokrvni koncert koji je obuhvatio cijelu Bowiejevu karijeru. Kad se napetost s policijom na kraju večeri činila neizbježnom, situaciju je razriješio sam Bowie. Izašao je u hodnik u pratnji supruge Iman i prijatelja, pozdravio okupljene službenike, na što je načelnik policije samo kratko poručio da odustaju od prijave jer “svi znaju tko je on”.

Taj nastup ostao je zabilježen kao trenutak potpune umjetničke slobode i demonstracija Bowiejeve neiscrpne znatiželje. Bez blještavila pozornice i sigurnosti stadiona, Bowie je u prašnjavoj tvornici dokazao da je, čak i u pedesetim godinama života, bio u stanju izazvati potres – doslovno i metaforički.

Tu drum ‘n’ bass energiju, koju je testirao u Dublinu, Bowie donio i u Zagreb samo nekoliko tjedana kasnije. Nastupio je u Domu sportova 5. lipnja 1997. Mnogi domaći fanovi tada su bili zbunjeni novim zvukom, no danas se taj koncert smatra jednim od njegovih najprogresivnijih i najboljih gostovanja u regiji.