Ekonomija gnjeva: Zašto je Rage Bait postao dijagnoza godine i kako je namamio Hrvatsku?

Dok su se ranijih godina na pijedestal riječi godine penjali pojmovi poput emojija, podcasta ili prošlogodišnje moždane truleži (brain rot), Oxford University Press je za 2025. godinu odabrao pojam koji ne opisuje samo ono što konzumiramo, već i način na koji se osjećamo dok to radimo.

Rage bait (mamac za bijes) službeno je proglašen pojmom godine nakon što je njegova upotreba u svijetu u proteklih 12 mjeseci narasla za nevjerojatnih 300 posto. Leksikografi Oxforda definiraju ga kao sadržaj namjerno osmišljen da izazove bijes ili ogorčenje svojom provokativnošću, uvredljivošću ili apsurdnošću. Njegov cilj je jednostavan: monetizacija tvoje ljutnje.

Što je zapravo Rage Bait?

Zaboravite na “clickbait” koji vas je pokušavao zainteresirati; rage bait vas želi uvrijediti. Algoritmi društvenih mreža u 2025. godini shvatili su da korisnik koji osjeća toplinu oko srca samo “lajka” i produži dalje, dok korisnik koji osjeća gnjev staje, piše komentar od tri odlomka, dijeli objavu s prijateljima uz rečenicu “vidi ovu budalu” i tako drži platformu živom. Ljutnja je postala najskuplja valuta na svijetu.

Zašto nas je to toliko iscrpilo?

Oxfordov Casper Grathwohl ističe da, dok nas je brain rot 2024. mentalno iscrpljivao pasivnošću, rage bait nas je 2025. pretvorio u doom-engaging ovisnike. Umjesto da samo skrolamo, mi smo se emocionalno uključivali u sukobe koji nisu naši.

U Hrvatskoj je to rezultiralo nečim opasnijim od samog gnjeva – gubitkom povjerenja. Prema istraživanjima Agencije za elektroničke medije iz ožujka 2025., čak 34,5 posto građana smatra da komentari služe isključivo za izražavanje mržnje, a ne za raspravu. Postali smo društvo koje u svakoj vijesti prvo traži “udicu”, a tek onda informaciju.

U zemlji u kojoj prošlost nikako da prođe, rage bait se savršeno stopio s nikad dubljim podjelama, postajući glavni alat za ono što analitičari nazivaju puzajućom fašizacijom javnog prostora i održavanje vječnog stanja ideološkog rata.

Monetizacija “lijevih” i “desnih”

U Hrvatskoj 2025. godine, rage bait više nije bio samo klik o cijeni kuglice sladoleda. Postao je precizno kalibriran alat za produbljivanje jaza između “lijevih” i “desnih”. Algoritmi su shvatili: ništa ne donosi toliko prometa kao objava koja udara u same temelje nacionalnog identiteta ili ideološke pripadnosti.

Portali i rubni politički akteri naučili su da se najviše “šera” sadržaj koji provocira drugu stranu. Rezultat? Namjerno plasiranje revizionističkih teza koje koketiraju s totalitarnim simbolima, tek toliko da ostanu u sivoj zoni zakona, ali dovoljno jasno da izazovu masovnu histeriju i osude. To je klasičan “bait”: baciš kost, čekaš reakciju, a dok se javnost svađa, brojač klikova nezaustavljivo vrti eure.

“Jugoslavenstvo” kao univerzalno strašilo

Jedan od najbizarnijih, ali i najučinkovitijih oblika rage baita u protekloj godini bile su apsurdne optužbe o jugoslavenstvu. Svaka kritika vlasti, svaki pokušaj regionalne suradnje ili čak običan kulturni događaj koji ne pršti od deklarativnog domoljublja, u komentarima je dočekivan salvom optužbi o “skrivenim jugoslavenskim agendama”.

Ove optužbe služe kao savršen mamac. Za desni spektar one su poziv na mobilizaciju protiv “unutrašnjeg neprijatelja”. Za lijevi spektar okidač su za ismijavanje i bijes zbog anakronosti takvih argumenata. U oba slučaja, cilj kreatora sadržaja je postignut – angažman je maksimalan, a stvarni problemi ostaju u sjeni digitalne “bitke na Sutjesci” koja se svakodnevno odvija na našim ekranima.

Normalizacija neprihvatljivog

Opasnost ovog trenda u Hrvatskoj leži u tome što rage bait polako, ali sigurno, pomiče granice onoga što je u javnom prostoru prihvatljivo. Kroz stalno bombardiranje provokativnim sadržajem, ono što je nekad bilo nezamislivo – poput otvorenog koketiranja s fašističkom ikonografijom ili retorikom – postaje samo još jedna “tema o kojoj se raspravlja”.

Kada se takvi ispadi tretiraju kao ravnopravna mišljenja u ime “slobode govora”, događa se puzajuća normalizacija radikalizma. Svaki takav klik je zapravo cigla u zidu nove, digitalne netolerancije.

Digitalna higijena više nije luksuz, već nužnost. U svijetu koji profitira na tvom gnjevu, tvoj mir i tvoje ignoriranje mamca postaju najmoćniji čin otpora. U slučaju rage baita, jedini način da pobijediš je da ne zagrizeš.