Nova godina nije univerzalna istina nego dogovor. Ljudi vole označavati prijelaze, jer ih kaos vremena plaši. Promjena godine daje iluziju reda, novog početka i kontrole nad nečim što je realno potpuno nekontrolabilno. Ideja da se ‘nešto završava’ i ‘nešto počinje’ duboko je ljudska, ali datum je čista konvencija. Današnji 1. siječnja kao početak godine dolazi …
Jeste li se ikad zapitali zašto uopće slavimo Novu godinu?

Nova godina nije univerzalna istina nego dogovor. Ljudi vole označavati prijelaze, jer ih kaos vremena plaši. Promjena godine daje iluziju reda, novog početka i kontrole nad nečim što je realno potpuno nekontrolabilno. Ideja da se ‘nešto završava’ i ‘nešto počinje’ duboko je ljudska, ali datum je čista konvencija.
Današnji 1. siječnja kao početak godine dolazi iz rimskog svijeta. Julije Cezar je 46. godine prije nove ere reformirao kalendar i odredio da godina počinje u siječnju, mjesecu posvećenom Janusu, rimskom bogu s dva lica koji gleda istovremeno unatrag i unaprijed. Simbolika je jasna i do danas nepromijenjena.

Prije toga, Nova godina se slavila u ožujku, u skladu s proljećem, plodnošću i stvarnim ciklusima prirode. Drugim riječima, Nova godina je prvotno imala smisla. Zima je bila pauza, a ne početak.
Slave li svi Novu godinu?
Ne. Slave je oni koji su prihvatili gregorijanski kalendar, što znači većina svijeta, ali ne svi na isti način, niti u isto vrijeme.
Kineska Nova godina dolazi krajem siječnja ili u veljači i temelji se na lunarnom kalendaru. Islamska Nova godina slijedi lunarni kalendar i svake godine ‘putuje’ kroz godišnja doba. Židovska Nova godina, Roš Hašana, slavi se u jesen i ima ozbiljan, introspektivan karakter, daleko od vatrometa i konfeta.

Zapad nije jedini koji slavi Novu godinu, ali jest jedini koji ju pretvara u globalni spektakl, medijski ritual i industriju zabave. Zapad je od Nove godine napravio proizvod, a ostatak svijeta ga uglavnom kupuje, svjesno ili ne.
Kako je krenulo slavlje?
Najstarije zabilježeno novogodišnje slavlje dolazi iz Mezopotamije, prije više od 4.000 godina. Babilonci su slavili Akitu, višednevni festival vezan uz proljeće, obnovu poretka i lojalnost kralju. Nova godina nije bila party, nego politički i religijski ritual.
Rimljani su slavili burno, s alkoholom, maskama i potpunim društvenim preokretima. Gospodari su služili robovima, norme su se suspendirale, a kaos je bio dozvoljen, ali privremeno. To je obrazac koji se ponavlja kroz povijest: jednom godišnje dopušteno je ispasti iz tračnica.

Kršćanstvo je dugo pokušavalo suzbiti novogodišnja slavlja jer su bila previše poganska, razuzdana i nekontrolirana. Ironično, danas su kršćanske zemlje među najvećim proizvođačima novogodišnje euforije.
Gdje se danas najluđe slavi?
Najveći spektakli su u gradovima koji znaju prodati sliku.
New York s Times Squareom, padom kugle i milijunima ljudi na hladnoći, čeka ponoć kao da se otvara portal u bolji život. Sydney koristi vremensku prednost i vatromet nad lukom kao globalnu razglednicu. Rio de Janeiro kombinira Novu godinu s religijskim ritualima afro-brazilskih tradicija, gdje se bijela odjeća i cvijeće bacaju u ocean za sreću.

Berlin i London imaju masovna slavlja, ali s jasnom dozom kontroliranog kaosa. Tokio slavi tiše, s ritualima u hramovima, dok se u Španjolskoj jede dvanaest zrna grožđa u dvanaest sekundi, jer ako već vjeruješ u gluposti, barem neka budu precizne.
Gdje je slavlje najmorbidnije?
U Japanu, zvona u budističkim hramovima zvone 108 puta kako bi se simbolično očistili ljudski grijesi. Smrt starog ja je preduvjet za novo.
U nekim dijelovima Latinske Amerike spaljuju se lutke koje simboliziraju staru godinu, često s imenima političara, javnih osoba ili osobnih trauma. To je kolektivna terapija uz otvoreni plamen.
U Škotskoj, tijekom Hogmanaya, vatrene kugle se vrte ulicama u simboličkom pročišćenju. Vatromet kao ratni ritual, samo estetski upakiran.
Nova godina i iluzija novog početka
Psihološki, Nova godina funkcionira jer ljudima daje dozvolu da prestanu biti ono što su bili. Problem je što se promjena rijetko događa u ponoć, a još rjeđe uz pjenušac.

Novogodišnje odluke su moderna verzija drevnih zavjeta bogovima. Razlika je u tome što su bogovi barem imali strpljenja. Algoritmi nemaju.
Što zapravo slavimo?
Ne slavimo vrijeme. Vrijeme ionako ide dalje. Slavimo ideju da imamo novu priliku, makar lažnu. Slavimo kolektivni reset, društveni pause button, trenutak kad svi simultano priznaju da nemaju pojma što dolazi, ali se prave da imaju plan.
Nova godina je globalni ritual poricanja i nade u isto vrijeme. I zato funkcionira.


