Govoreći nekidan u programu televizije N1 o političkoj transformaciji Zapada i krizi zapadne politike, filozof i kulturni teoretičar Boris Buden iznio je neka svoja mišljenja i o naoružavanju europskih država, pa tako i Hrvatske koja nakon kupnje aviona Rafal sada nabavlja moderne tenkove.

‘Hrvatska je spremno prihvatila ponovno nauružavanje Europe i sada kupuje tenkove, pedesetak novih njemačkih Leoparda koji po komadu koštaju i do 30 milijuna eura. Za vrijednost jednog tenka moglo bi se u Hrvatskoj izgraditi 800 potpuno novih mjesta u dječjim vrtićima, po njemačkim standardima. Za sve te tenkove koje će kupiti, Hrvatska bi mogla izgraditi potpuno nove vrtiće za svu novorođenu djecu koja se rode tijekom jedne godine i još bi ostalo novca da se svaki novosklopljeni brak te godine nagradi sa po 50 tisuća eura. Sve to za tih pedesetak hrvatskih tenkova koji, kao što znamo po Ukrajini, više ne igraju nikakvu ulogu’, kaže Buden.

Njih se na ukrajinskom ratištu uopće ne izvozi izvan skloništa, zato da ih se odmah ne uništi, dodaje filozof i zaključuje kako naše društvo živi u potpunom apsurdu.

‘Znači, sve je to moguće i svi to prihvaćaju, iako paničare dan za danom da se Hrvatskoj, i ne samo u Hrvatskoj, sprema demografska katastrofa, da nema budućnosti, da će u drugoj polovici ovog stoljeća 60 posto Hrvata biti starije od 65 godina. Oni nemaju uopće viziju preživljavanja i opstanka u najbližoj budućnosti, u sljedeće dvije generacije i ova djeca, koja se sada rađaju, to su zadnje Hrvatice i Hrvati. Neće ih biti više’, rekao je u emisiji.

Život po dvostrukim standardima i proturječnostima koje se u potpunosti isključuju klasična je patologija, a patologia je ono kada imate osobu koja u istom trenutku misli dvije potpuno suprotne stvari, ali se ne uzbuđuje zbog toga, nego samo dalje nastavlja tako, kaže Buden i pita se možemo li mi uopće još utjecati na to tko će nama vladati i u čijem interesu.

Inače, Hrvatska je potpisala ugovor za nabavu 44 nova Leopard 2A8 tenka, što je najveća vojna nabava u povijesti zemlje. Ukupna vrijednost ugovora je oko 1,48 milijardi eura.

Imajući u vidu situaciju na ukrajinskom ratištu, tenk bez potpore zbilja je gotovo beskoristan jer je laka meta. Dronovi, protutenkovske rakete, topništvo i senzori su posvuda. Tenk koji se kreće sam, bez pješaštva, protudronske zaštite i koordinacije s topništvom, ne traje dugo. U tom smislu, rat u Ukrajini je groblje loše korištenih tenkova.

S druge strane, tenk i dalje ima ono što nitko drugi nema u toj kombinaciji, a to su vatrena moć, mobilnost i psihološki efekt. Kad tenk ulazi u urbani ili poluurbani prostor uz potporu pješaštva, on i dalje lomi linije, čisti otpor i drži prostor. To ne rade dronovi. Dron ubija, a tenk zauzima. Moderni rat nije ‘tenk protiv tenka’, već je mreža senzora, dronova, izviđanja, satelita, topništva i logistike, a tenkovi su samo jedan kotačić u tom stroju. Velik i skup kotačić.

U Ukrajini su gubici veliki, bio tenk Leopard, Abrams ili Challenger iz čega se može zaključiti da to oružje, kao koncept, još nije zastarjelo, ali nije ni odlučujuće oruđe i isplativo je isključivo ako se ulaže u sve ono što s njima ide, a to je kompletna vojna infrastruktura. Hrvatski Leopardi bez dronova, PZO-a, izviđanja i obuke samo su skupe olupine, jednako kao i Rafali. Njihovom kupnjom Hrvatska napokon izlazi iz muzeja hladnog rata, no tenk nije samostalan sustav. Da bi bio stvarno upotrebljiv, treba mu protuzračna obrana kratkog i srednjeg dometa, što nam je i dalje slaba točka. Ima pomaka, ali nema gustoće ni dubine kakvu je Ukrajina pokazala kao nužnu. Bez ozbiljne PZO mreže, oklop i pješaštvo su ranjivi, pogotovo na dronove i precizno navođeno topništvo.

Protudronske sposobnosti su u začetku. Postoje rješenja, testiranja, projekti i nabave, ali nema još integriranog, masovnog odgovora. A današnji rat bez protudronske zaštite je rat s povezom na očima.

Topništvo postoji, ali modernizacija ide sporije nego kod zrakoplovstva. Imamo sustave koji rade, ali nemamo onu razinu umreženosti, preciznosti i brzine reakcije kakvu traži suvremeno bojište. To je funkcionalno, ali ne optimalno.

Izviđanje, senzori i digitalno zapovijedanje su opet djelomično riješeni. Ima NATO kompatibilnosti, ali nema potpune integracije na razini kakvu imaju države koje se desetljećima pripremaju za visoko intenzivni sukob.

Logistika i pričuva su vječni problem. Profesionalna vojska je mala, pričuvni sustav je politički osjetljiv i realno slab. Ukrajina je brutalno pokazala da bez mase ljudi, rotacije i logistike nema dugotrajnog ratovanja, bez obzira na tehnologiju.

Mornarica nam je priča za sebe, a ovo je ipak samo priča o tenku zvanom Leopard.