Kronični nedostatak prostora, odlasci najtalentiranijeg kadra, lokalna kupovna moć… veliki su izazovi s kojima se suočava klupska scena izvan Zagreba. Dok metropola nudi utvrđenu mrežu klubova, ostatak zemlje funkcionira nerijetko na rubu – kao bojišnica za najupornije. Od Istre do juga, pa i duboko u unutrašnjosti, promotori su primorani na infrastrukturnu gerilu. Upravo u toj DIY kulturi samoodržanja leži jedinstvena snaga: uspjeh ne ovisi o budžetu, već o iznimnoj upornosti i sposobnosti da se, šaptanjem ritma, izgradi lojalna zajednica koja zahtijeva kvalitetu unatoč svim logističkim preprekama.
Infrastrukturna gerila
Najveća razlika između klupske infrastrukture leži u dostupnosti gotovih, namjenskih prostora. Dok u glavnom gradu dominira plug and play model, u drugim gradovima promotori moraju raditi s onime što pronađu.
Kolektiv Music After Dinner iz Pule već godinama organizira zapažene partyje na brojnim lokacijama u Puli, a posebnu pozornost svakog ljeta izazivaju događanja sa sjajnom atmosferom na kupalištu Mornar. Među poznatim gostima koje su doveli u Pulu su Ian Pooley, Paula Tape, Massimiliano Pagliara, Desyn Masiello i Tijana T.
Jedan od osnivača ovog kolektiva, Iskren Jovandić ili DJ Inka, objašnjava da u Puli nedostaju adekvatni klubovi, pa se projekti najčešće realiziraju na netipičnim lokacijama. Ta je nužnost, paradoksalno, donijela jedinstveno iskustvo.
“U Zagrebu postoje klubovi, dođete na gotovo i ne cijenite uopće što znači raditi od nule. Mi smo uvijek radili na lokacijama. To je bio plus, jer se mnogo nauči na terenu. Moraš stvoriti mindset, iščitati što je potrebno i osigurati struju, vodu, toalete. To je stalna borba”, kaže Iskren.
Ističe i da se talentirani tehničari i ostatak ekipe često seli u Zagreb ili inozemstvo, unatoč tome što su festivali poput Dimensionsa i Outlooka stvorili jednu generaciju kvalitetnog lokalnog kadra u Puli. Danas je pronalazak i zadržavanje kvalitetnih suradnika postao značajan logistički i financijski izazov.
Oscilacije u broju posjetitelja ljeti i zimi
Slični izazovi, ali s dodatnom težinom sezonalnosti, prisutni su na Korčuli. Ondje djeluje kolektiv VHF koji od 2022. vodi istoimeni bar, ali i organizira događanja kao što je festival Lost in the Renaissance. I njihova je lista gostiju zavidna: Tornado Wallace, Curses, Fantastic Man, Radio Slave, Ellie Stokes, Skelesys, uz gotovo sve poznate domaće i regionalne DJ-e.
Marko Skokandić iz VHF-a, poznat i kao DJ Markaya, ističe da se u Dalmaciji na industriju zabave još uvijek gleda isključivo kao na ugostiteljstvo, dok je stvarna podrška institucija minimalna. Problem je i što nakon izdašnih ljetnih mjeseci, klupska posjećenost u manjim mjestima zimi jedva prelazi simboličan broj.
“Najveće razlike između klupske i event infrastrukture u Zagrebu i one u lokalnim centrima su sigurno manjak kvalitetnih prostora, a prije svega broja posjetitelja koji će pohoditi neki event, pogotovo zimi u Korčuli kada taj broj nije veći od 50-ak ljudi”, priča Marko.
Dodatno, troškovi transporta DJ-a, dizajnera i VJ-eva iz većih centara na otok čine budžet neusporedivo manjim u odnosu na prihode, što posljedično gura cijene ulaznica naviše.
“Upravo najveći problem s kojim se susrećemo su visoki troškovi puta i produkcije tako da smo nekad prisiljeni imati cijenu ulaznice znatno veću nego u nekom većem gradu gdje ti je sve na dohvat ruke”, domeće Markaya.
Ekonomski apsurd: Globalni cjenik u lokalnom pejzažu
Ključni financijski problem za promotore izvan Zagreba leži u neusklađenosti globalnog booking feeja i lokalne kupovne moći. Međunarodni agenti često traže iste iznose bez obzira na lokaciju kluba, dok je realna platežna moć lokalne publike niža.
Jovandić to objašnjava kao konstantnu borbu: “Umjetnici danas traže istu cijenu gdje god svirali. Uvijek je to borba objašnjavanja agentima: ‘Ovo je Hrvatska, ja ne mogu naplatiti tu kartu 50 eura’. Pokušavate balansirati, uložiti u dobar brend, dobar zvuk, ali i jeftinije artiste, ili pak morate platiti puno novca i imati jako veliki event da biste to nadoknadili.”
Anatomija publike: Lojalnost u manjem mjestu
Iako se suočavaju s logističkim i financijskim preprekama, regionalni promotori imaju jedinstvenu prednost – lojalnost publike.
“U manjim sredinama lakše je izgraditi lojalnu klupsku publiku nego u Zagrebu, prvenstveno zbog jako malog broja ljudi koji onda u principu osjeća snažnije zajedništvo i otprilike uvijek isti ljudi dolaze na različite evente”, veli Skokandić.
Ipak, ta publika ima specifične zahtjeve. Iako je možda žanrovski zatvorenija, Markaya primjećuje da je istodobno znatiželjna i ne voli da se stvari ponavljaju. Promotori su stoga prisiljeni stalno balansirati između provjerenog i novog. Jovandić iz MAD-a pak upozorava da je publika na obali često “morska, ležernija” i da nedostatak klupskog kontinuiteta svaki vikend onemogućava edukaciju publike i dublje zaranjanje u zahtjevnije glazbene žanrove.
Sezonalnost i nasljeđe međunarodnih festivala
Regija je izložena ekstremnoj sezonalnosti, pri čemu se zimska posjećenost mjeri u desetinama, za razliku od ljetnog booma, kada je u ponudi niz festivala. Oba sugovornika slažu se da su međunarodni festivali donijeli više koristi nego štete, pogotovo u smislu know-howa i globalne izloženosti.
“Izloženost regije većim međunarodnim festivalima po meni je samo donijela dobre stvari, nova poznanstva, prilike i proširila glazbenu suradnju. Ove godine smo ugostili u baru neka malo poznatija imena, upravo zato što su u to vrijeme bili na Love Internationalu u Tisnom, što nam je praktički u susjedstvu”, objašnjava Markaya.
Jovandić dodaje da su Outlook i Dimensions, dok su bili u Puli, stvorili dobar temelj jer su lokalni ljudi počeli bolje razumijevati scenu i izlaziti, stvarajući tako povoljniji temelj za lokalne promotore da nastave rad. „Međutim, ti veliki festivali uglavnom privlače strance i nemaju velik utjecaj na broj lokalnih posjetitelja tijekom sezone“, iskreno će Iskren.
U konačnici, klupska scena izvan Zagreba prisiljena je oslanjati se na iznimnu otpornost i zajedništvo. Opstanak se mjeri sposobnošću balansiranja između globalnih financijskih zahtjeva, lokalne kupovne moći i potrebe za konstantnom edukacijom publike unutar ograničenih infrastrukturnih okvira.
Ostale tekstove iz serijala Backstage industrije zabave potražite ovdje.
