Neizbježno je da će, kada ste u bendu poput The Doorsa, s frontmenom toliko nestvarnim kao što je Jim Morrison, pažnja publike uglavnom biti usmjerena na njegove divlje ispade i enigmatične nastupe, a manje na skupinu iznimno vještih glazbenika koji čine okosnicu materijala.
Od samog početka drogom pogonjenog uspona The Doorsa prema vrhu američke kontrakulture, Morrisonove uvijene kovrče i rasplamsana osobnost bili su glavni mamac. Na mnogo načina, Morrison je bio arhetip rock frontmena, sposoban izvesti spektakl, ali uvijek potpomognut istinski snažnim autorskim talentom i određenom mračnom tajnovitošću koja je bila neizbježan izvor fascinacije.
Osim toga, Morrison je često predvodio i autorski dio rada benda, što je rezultiralo nekim od najvažnijih i najeksperimentalnijih ostvarenja 1960-ih, čak i ako su nastajala u magli acid tripova i vječitih mamurluka. No potpuno fokusiranje na njega čini veliku nepravdu ostatku The Doorsa. Ray Manzarek, Robby Krieger i John Densmore svaki su na svoj način bili potpuno ključni za transformativni zvuk benda.
S dubokim osjećajem za jazz i R&B eksperimentiranje, Densmore i Manzarek bili su naročito važni za ambiciozni zvuk kojem je bend težio tijekom zlatnog razdoblja krajem 1960-ih, piše Far Out. Često se zaboravlja koliko je zvuk The Doorsa bio širok, crpeći sve od avangardnog ekspresionizma do sirovog funka i svega između, pri čemu je velik dio tih utjecaja dolazio upravo od Manzareka.
Ipak, legendarni klavijaturist uvijek je naglašavao da su The Doorsi bili duboko ukorijenjeni u suradnji, a ne formirani isključivo oko Morrisonova stila. Primjerice, Manzarek je često isticao koliko je važna autorska snaga njegova kolege Robbyja Kriegera, što je aspekt benda koji je prečesto podcijenjen.
‘Robby je pisao drugačije tekstove’, rekao je klavijaturist za Best Classic Bands prije svoje tragične smrti 2013. godine. ‘On bi mogao biti tajno oružje The Doorsa. Krieger je, čini se, bio sve što ste ikada mogli poželjeti od gitarista.’
‘Dobijemo tog sjajnog gitarista koji svira bottleneck, a onda odjednom dođe i donese ‘Light My Fire’, prvu pjesmu koju je ikada napisao zajedno s Jimom’, prisjetio se Manzarek.
To što je ‘Light My Fire’ postala jedna od ključnih pjesama The Doorsa dovoljno govori o tome koliko je Krieger bio nezamjenjiv. Bilo kao autor, gitarist ili u rijetkim slučajevima vokalist, njegov doprinos zvuku The Doorsa nemoguće je ignorirati, a njegov fingerstyle pristup uvijek je razlikovao bend od ostalih skupina kontrakulturne epohe.
Zato, čak i ako se pozornost pri pričama o The Doorsima gotovo uvijek usmjerava na golog Jimma Morrisona, bend nikada ne bi bio isti bez genija koji je stajao na gitari.
