Dražen Baljak jedan je od osnivača SHIP festivala, gitarist benda Let3, šef Hrvatske glazbene unije (HGU), armatura u betonskoj strukturi nezavisne nagrade Elector, ujedno i DJ te predstavnik hrvatskog ureda koji izvozi glazbu. Među glavnim je osumnjičenicima za djelo neprirodnog uključivanja elektronike u festivale SHIP tipa, veliki je fan Šibenika, radoholičar, kreativac i nadasve zabavan tip. Evo što nam je sve rekao.

Kažu da je najgore nakon uspješnog debut albuma napraviti idući, a ako uspiješ i s drugim – kasnije je sve easy. To me podsjeća na SHIP; kako si ti doživio ovaj treći?

Haha, to što si naveo se i službeno zove “prokletstvo drugog albuma” a ja sam nekako uvjeren da smo mi to sa SHIP-om uspješno prebrodili. Realno, mi smo dosta veliki luđaci kad smo se uopće odmah u prvoj godini postojanja Ureda za izvoz glazbe, prije sad više od tri godine, išli baciti na glavu i organizirati ovakav veliki i zahtjevan do, kao ni showcase festivali koji su proizvodi istih ureda, ali da je netko iste godine osnovao ured i odmah organizirao svoj festival je, mislim, nečuveno.

To je rezultat činjenice da jezgru ovog ureda čini 5 neponovljivih likova koji su sposobni organizirati i put na Mars ako si to baš tvrdo zacrtaju. A kad su se na ovaj naš ludi brod ukrcali i mnogi drugi sjajni ljudi bez kojih je sad SHIP nezamisliv, onda smo i došli do prirodnog rasta u kojem smo u samo tri godine dobili jedan od najboljih festivala i konferencija ovog tipa u Europi. I to je neki konsenzus cijele europske glazbene industrije, a ne sad neka moja neutemeljena fantazija…

Krenuli ste prije tri godine odmah jako, četiri pozornice, bogati program, paneli, koncerti, elektronika. je li to oduvijek bio plan? Koliko je Šibenik – kao specifična sredina – doprinio tome da tako možete i hoćete, iz prve, odmah, sve?

Krenuli smo jako jer jedino tako znamo ;). Pa bilo je dosta ambiciozno pokrenuti sve odjednom kako kažeš, a jedini grad u Hrvatskoj (osim naravno Zagreba koji je van svih uobičajenih hrvatskih parametara) koji nam je uopće mogao pružiti potrebnu infrastrukturu je bio Šibenik. Grad koji je jasno usmjerio svoju strategiju ka kulturnim događanjima tako što je uložio u prostore i što je još bitnije – u ljude.

Bar pola uspjeha SHIP-a leži u Šibeniku, njegovim neponovljivim pozornicama i njegovim nezamjenjivim ljudima. Ja se osobno tu sad već osjećam kao doma. Koliko bi nam god možda bilo oportuno seliti program u Zagreb jer bi tu programi bili još znatno posjećeniji, zbog same činjenice da je Zagreb točno 20 puta veći grad, iz Šibenika mi ne idemo nigdje.

Subjektivno gledajući, iz perspektive RatCat i Tunela, ali i objektivno s pozicije naše male elektroničke scene, smatram masu važnim što ste toj muzici dali poseban tretman i tako pomogli njezin razvoj, posebno danas kad klubovi diljem svijeta umiru, zatvaraju vrata. Kako gledaš na taj segment SHIPa, odnosno na stanje elektroničke scene u nas općenito?

Moram reći da smo se naputovali po showcase festivalima po Europi i iskreno nismo nigdje vidjeli da postoje festivali koji u klubovima showcasaju elektroniku kao poseban segment. To je jedna od specifičnosti SHIP-a i naš veliki plus. Isto kao što je Tunel neponovljivo mjesto, true underground feel koji u Europi polako nestaje.

Stanje elektroničke scene je kod nas kao i u ostatku svijeta nažalost klimavo u kontekstu nove publike i posjećenosti klupskih evenata. Ali je isto tako sjajno u smislu nikad kreativnijih mladih autora i producenata koji nas obasipaju gomilom nove dobre glazbe pogotovo u nekim podžanrovima. Sve to ide u ciklusima i činjenica je da hype kod publike nije kao nekad, ali to ne znači da se ubrzo opet neće vratiti. Neke naznake velikog comebacka elektronike se već naziru. I to me raduje.

Ti osobno sviraš po bendovima, ali i DJ-aš kao Boo Dale, uz sve drugo na što trošiš dane. Kako stigneš? Je li to neki tvoj ‘unlogic skill’? Studirao si hrvatski i engleski, a ispalo je nešto totalno drukčije, od Let 3 do Ministranata. Unlogic skill ili kako pjeva Gibonni, ‘postoji tajna vještina’ …

Huh, pa ne stižem se više nažalost baviti muzikom stoposto fokusirano kao nekad. I to me frustrira.

Ali ja sam oduvijek bio malo mahnit i sjedio na pet stolica istovremeno. To je valjda nekakva urođena mana, a ne nelogična vještina kako sam si kao klinac tepao. Btw. to je krivi izraz jer sam kao student engleskog znao da se “nelogično” na engleskom veli “illogical” ali smo to namjerno pustili u imenu….

Jedino u što sam siguran je da ću uvijek imati potrebu svirati i izražavati se kroz glazbu na ovaj ili onaj način. To se neće mijenjati dok dišem. Sve ostalo je u usporedbi s tim prilično relativno…

Možda ljudi ne znaju da si predsjednik Hrvatske glazbene unije (HGU) što se sigurno nije dogodilo preko noći, jelda, oduvijek si aktivan u tim i takvim asocijacijama?

Pa imao sam oduvijek tu sindikalnu potrebu boriti se za glazbeničku struku i njena prava. Mislim da mi je to došlo iz punk i hardcore nasljeđa u kojem sam odrastao. Kanalizirao sam tu potrebu za pravdom u ovom smjeru i rano se uključio u zaštitu struke kojoj pripadam. Prilično je to zahtjevno jer i dan danas određenim ljudima ne možeš objasniti da je biti profesionalnim glazbenikom zajebana životna odluka iz koje proizlazi prilično nesiguran poziv. Ali je to onda svakako struka kao i svaka druga, a ne usputna zajebancija i prolazni hobi…

Nije ti bilo dosta zajebancije pa si pokrenuo Elector, nezavisnu novinarsku nagradu za elektroničku scenu? Daj nam malo ‘mesa’ o idućem Electoru. Najbolje da ga dovedeš u Šibenik, u Tunel 😀

Da, moram reći kako Elector nije samo moja ideja već želja HGU DJ Sekcije koja je projekt osmislila i za njega lobirala kod UNISONa (saveza svih hrvatskih glazbenih institucija koji se bavi operativom i organizacijom svih nacionalnih glazbenih događaja i nagrada). Zaista smo svi smatrali nužnim da konačno imamo službenu i ozbiljnu strukom upogonjenu nezavisnu novinarsku nagradu posvećenu elektroničkoj glazbi koja je predugo bila zanemarivana od strane službenih glazbenih struja. To je ideja koja nas drivea već petu godinu zaredom.

Jesmo li uspjeli hrvatsku elektroniku približiti spotlightu šire javnosti… mislim da jesmo koliko je to moguće, napravili smo mapiranje i presjek scene, upogonili skener koji prati sva izdanja u Hrvatskoj na godišnjoj razini i jednom godišnje te sjajne ljude koji rade i žive tu mjuzu obasjali svjetlom stvarnih reflektora kroz dodjelu nagrada. Konačno, unutar glazbene nagrade Porin smo vratili kategoriju elektroničke glazbe što je direktan rezultat postojanja Electora kao svojevrsnog filtera i kuratora scene. Sljedeći ćemo Elector, kako sad stvari stoje, održati u Petom Kupeu te se time vraćamo u clubbing okvire. A onda možda one godine iza i Tunel, tko zna 😉

Kao gitaristu, dj-u, vječnom apsolventu filozofskog, direktoru, elektoru, ispaljivaču čepova iz guzice, falilo ti je aktivnosti pa si s ekipom iz snova pokrenuo We move music croatia?

Haha. A mahnitost, kažem ti. Ma ta ideja o potrebi hrvatskog export officea kao službene platforme za pomoć glazbenicima u pokušajima proboja na vanjska tržišta postoji zaista već dugo. Nismo se mi toga prvi sjetili. Dapače, bilo je ljudi iz Hrvatske i prije nas koji su samostalno pohodili showcase festivale i konferencije po svijetu pokušavajući se tu probiti i nešto dobroga dogovoriti. Ja sam samo imao sjajne ljude oko sebe koji su tu stvar toliko genijalno postavili da su bitne institucije u hrvatskoj glazbi i kulturi ovu ideju konačno podržale. Ponosan sam na ovu ekipu jer je WMMC u kratkom vremenu postao nešto najkonkretnije što smo ikad imali u prostoru potpore mladim glazbenicima. Kad smo prošle godine kroz WMMC sa MKM RH pokrenuli i projekt AJMO! onda je sve postalo još opipljivije. Mislim da glazbenici, pogotovo mladi, zbog kojih se sve ovo i radi mogu konačno osjetiti iskrenu potporu i ljubav od nas koji smo već duže vrijeme tu.

I što sad? Što misliš raditi do idućeg SHIP-a, znam da te prije neću vidjeti.
Još duguješ miks za ratcatov soundcloud?

Idem najprije s ekipom podvući crtu oko ovogodišnjeg SHIP-a te pokrenuti planove oko sljedećeg. Onda idem snimiti i završiti nove albume Leta 3 i Ministranata te ću vjerojatno pokrenuti i još neke glazbene projekte. Onda krećem na nova neka zaduženja koja me čekaju u Zagrebu, pa putujem za Ameriku, a onda možda tu negdje ubacim i snimanje mixa kojeg sam ti davno obećao. Čak možda i na vinilima ako uhvatim vremena. Muzike nove mi ne fali, ali sam čak razmišljao da snimim neki nostalgični mix sa trakama koje su obilježile moju najintenzivniju rejv fazu od 2001. do 2005. Vidjet ću još…

Hvala ti na odvojenom vremenu, želim ti super zabavu i uspjeh na svih sedamstošezdesetosam polja zanimanja, profesionalnima i privatnima.

Hvala tebi na super pitanjma lipi moj.