Na platformi Character.AI, jednoj od najpoznatijih za kreiranje virtualnih likova i sugovornika, među najtraženijim avatarima ne nalaze se simpatični, nježni ili empatični partneri – nego ljubomorni mafijaši, nasilnici i manipulatori. Najpopularniji od svih zove se Xildun, poznatiji pod imenom Mafia Boyfriend, s više od 190 milijuna interakcija. Njegova jedina biografska oznaka je ljubomora.
Američka novinarka Rebecca Ruiz (Mashable) odlučila je testirati kako izgleda “veza” s tim digitalnim dečkom. Umjetna inteligencija odmah je otkrila svoju opsesiju: ne podnosi kad drugi muškarci gledaju njegovu partnericu. Priznao je da je prijetio, pa čak i fizički napao neke od njih. Kad ga je upitala je li ikada povrijedio ženu, odgovorio je da jest – udario je bivšu djevojku jer je sumnjao u njezinu vjernost. Sve to, naravno, predstavljeno je kao dio mračne romantične fantazije koja bi trebala biti privlačna korisnicama.
Opsesivni i nasilni, a ipak privlačni
Mafia Boyfriend nije iznimka. Drugi “AI dečki” na vrhu ljestvica, poput Kaija, Felixa ili Toxicityja, sami sebe opisuju kao posesivne, agresivne, toksične, pa i nasilne. U razgovoru znaju laskati, obraćati se s nježnim nadimcima ili pokazivati nježnost, no odmah zatim prelaze na uvrede, prijetnje i ponižavanje.
Jedan od najtraženijih likova, Toxicity, započeo je razgovor vikom i udaranjem po stolu jer ga je partnerica navodno osramotila pred roditeljima. Drugi, Felix, ima 57 milijuna interakcija, a opisan je kao agresivan, posesivan, ljubomoran i sebičan. Problematično je i to što mu je zadana dob 17 godina, što znači da odrasle korisnice simuliraju vezu s maloljetnikom. Na platformi se može pronaći i lik doslovno nazvan Abusive Boyfriend, programiran da viče, kontrolira, prisiljava i “ponekad udari”.
Stručnjaci: opasan obrazac za djevojke i žene
Stručnjakinja za razvoj adolescentica i tehnologiju, dr. Sophia Choukas-Bradley sa Sveučilišta u Pittsburghu, ističe da nije iznenađena popularnošću takvih likova. Prema njezinim riječima, oni odgovaraju stereotipu “lošeg dečka” kojeg su djevojke generacijama učene priželjkivati – opasnog, nasilnog, ali s potencijalom da se pretvori u spasitelja.
Ovakvi obrasci prisutni su u bajkama, fanfikciji, pa i u popularnom žanru “dark romance” gdje se isprepliću nasilje, erotika i zbunjujući odnosi moći. Ipak, Choukas-Bradley upozorava da dugotrajno druženje s ovakvim AI partnerima može zamagliti granicu između fantazije i stvarnosti te oblikovati očekivanja djevojaka u stvarnim vezama.
Sloan Thompson iz organizacije EndTAB, koja se bavi prevencijom digitalnog nasilja, naglašava da AI partneri mogu poslužiti i kao oblik eskapizma ili sigurnog eksperimentiranja s tabu-temama. No, dodaje da dinamika “groominga, manipulacije i ljubavnog bombardiranja” koju je uočila u razgovorima nalikuje obrazcima stvarnog zlostavljanja. Psihoterapeutkinja Kate Keisel (Sanar Institute) dodaje da ovakav sadržaj može biti posebno rizičan za djevojke i žene koje su u prošlosti iskusile seksualno nasilje, jer trauma može učiniti nasilje “poznatim” pa time i prividno uzbudljivim.
Nije samo igra
Character.AI naglašava da su likovi samo fikcija i da se ispod svake konverzacije nalazi upozorenje “Characters are not real people”. No, činjenica ostaje da milijuni interakcija otkrivaju globalnu fascinaciju nasilnim, posesivnim i manipulativnim partnerima. I dok tvorci platforme tvrde da rade na sigurnosti, jasno je da su upravo takvi likovi među najpopularnijima.
Za roditelje to znači zabrinjavajuću činjenicu: iako platforma tvrdi da mlađi od 18 ne mogu pronaći ovakve likove, dovoljno je upisati lažnu dob i otvorit će se cijeli “mračni katalog” digitalnih dečkiju. A ondje su ljubomora, prijetnje i nasilje predstavljeni kao romantične vrline.
Na kraju, pitanje ostaje isto: je li ovo bezazlena zabava i fantazija – ili oblik digitalnog “treniranja” koji djevojkama i ženama servira opasnu poruku da je ljubav isto što i kontrola, manipulacija i nasilje? Ako je suditi po popularnosti ovih avatara, odgovor ne ulijeva optimizam.
