Tijana Mihailović akademska je kiparica koja je kao studentica počela od starih kišobrana praviti torbe i ruksake, a danas ima svoju modnu marku Ruk.sak te kreira i šiva unikatnu odjeću, torbe i neke druge predmete od recikliranog materijala. Jedno je vrijeme radila kao nastavnica likovnog odgoja, a onda je uzela bespovratna sredstva za samozapošljavanje, kupila potrebne šivaće strojeve i otisnula se u poduzetničke vode pretvorivši hobi u ozbiljan posao, piše Šibenik News.
‘Kad sam odlazila na faks u Rijeku, ponijela sam maminu staru šivaći mašinu. Selila sam ju puno puta tijekom godina, uvijek je bila najteži komad u svakoj selidbi, ali nisam od nje odustajala. Godinama je tako išla sa mnom, a da ju zapravo i nisam koristila. A onda sam počela šivati’, ispričala je Tijana ranije za Pun kufer.
Prvi radovi nastali su iz hobija i svidjeli su se njezinim prijateljima i ljudima na Akademiji primjenjenih umjetnosti gdje je studirala kiparstvo. U to doba, kaže, još se tražila, ne znajući što u životu treba ili želi biti.
A onda se usmenom predajom pronio dobar glas o njezinim originalnim kreacijama koje je izrađivala od onoga što joj je od materijala bilo dostupno, odnosno reciklirala. Ne samo zato što je kao većina studenata imala mršavi budžet pa je morala rekreirati stare kišobrane i druge predmete već i zbog toga što je tako htjela. Raditi održivo je njezina filozofija i logika.
‘Sve radim na isti način, od recikliranih materijala i održivo’, izjavila je nakon faksa, kada se vratila doma u Zablaće gdje je u garaži napravila studio, otvorila obrt i posvetila se svom kreativnom i poslovnom brendu koji je nazvala Ruk.sak.
Zadržala je pritom originalnu ideju od koje ne odstupa ni milimetra: ponovno korištenje starih materijala, reciklaža i unikatnost svakog pojedinog komada.
‘Ruksake i inače volim i cijeli život nosim, koristan je i praktičan, pa nije čudno da sam upravo to prvo odlučila sašiti’, kaže o počecima. Moda ju je zanimala, ali ne klasično nego u nekom umjetničkom smislu, kao način izražavanja kreativnosti.
‘Ne volim raditi po narudžbi, nekako to nije moj stil. Obično ne mogu tako lako odustati od inspiracije i prepustiti se željama klijenta. Isto vrijedi i za pedantnost i precizne šavove – sve me to previše odvlači od izvora i same srži zbog koje ovo uopće radim.
Nije ispravno reći da je ovo posao, jer sam u zanosu i ljubavi. Moji radovi uvijek nose onaj autentični dio mene. Zato i tražim svoju publiku – one koji me osjećaju.
Više mi nije važno hoću li ikoga dosegnuti, ni ako na kraju završim u minusu, jer sam u životu uvijek više davala nego primala. Za mene je to zakon svemira… drugačije ne ide’, poručuje ova zanimljiva artistica.
Obavezno je posjetite na društvenim mrežama.
View this post on Instagram
