Pod imenom Shoe Fly, hrvatski glazbenik, klupski esejist i kroničar scene Tomislav Šuflaj objavio je svoj debitantski album ‘Unbiased Self’ koji nema ama baš nikakve veze s onim što smo očekivali. Od prvih sekundi uvodne kompozicije ‘You get the gun’ pa sve do kraja albuma materijal zvuči otprilike kao kad prvi put slušaš ‘Treći svijet’ Haustora ili XOX18 Jamie Blanca.
Kolekcija je to od devet skladbi koje u sebi nose snažan emotivni naboj, promišljenu strukturu i glazbeni rukopis koji izmiče žanrovskim ladicama i egzistira u svijetu ugodnog, organski građenog elektroničkog zvuka.
Iz dubina autorovih promišljanja izvukli smo sud da je ‘Unbiased Self’ zamišljen kao logičan korak nečega što bi trebalo uslijediti nakon niza prethodnih izdanja, ali u duhu i strukturi da ne nastavlja istu priču jer ga ponavljanja ne uzbuđuju. Ako su raniji radovi bili svojevrsna terapeutska vježba, nalik odlasku u teretanu – ‘nešto što moraš ispuhati i odraditi’ – ovdje je riječ o dubljoj i kontemplativnijoj formi izraza.
Većina pjesama nastala je tijekom dva mjeseca intenzivnog suočavanja s vlastitim mislima i osjećajima, dok su tri prethodno započete skladbe u međuvremenu dotjerane i zaokružene za ovu cjelinu.
WTF #Alert: Da ipak provjerim? Možda je Bandcamp prebacio na neki drugi album?
Tematski, album se bavi introspektivnim momentima – pokušajem da se kroz glazbu zabilježe stanja svijesti koja su istovremeno fragmentirana i autentična. Naslov ‘Unbiased Self’ postavljen je oksimoronski: ideja o nepristranom sebi zapravo je nemoguća, ali unatoč tome služi kao utopijska točka prema kojoj se teži.
Uredničku ruku na izdanju potpisuje Jan Kincl, koji je otvorio album skladbom ‘You Get the Gun’ – snažnim i upečatljivim uvodom koji propituje dinamiku ljudskih odnosa. Slijedi ‘Bliss’, posveta rijetkim trenucima unutarnjeg sklada, dok pjesma ‘Melon Collie’, naslovno referenca na kultni album The Smashing Pumpkinsa, istražuje granice melankolije i nemogućnost razumijevanja onoga što nije prisutno u svijesti.
‘Entropy’, unatoč svom imenu, donosi osjećaj poretka i jasnoće – navalu emocija, sjećanja i dobrih momenata u nekoj vrsti mirnog usmjerenja (Hot Rats op.a). Sljedeće tri skladbe – ‘The Kiss Of A Death’, ‘Sojuz Funk’ i ‘Ancient Reasons’ – šarolikim pristupom i zvučnim karakterom evociraju dojam kaosa i unutarnje fragmentacije.
Pred kraj albuma dolazi ‘Utopia’, koja smireno poručuje da ideja utopije možda nije ono čemu se zaista teži, dok ‘Sha Te Na’ zatvara priču kao svojevrsna mantra, ohrabrenje i afirmacija ‘Carpe Diem’ mentaliteta.
Album se stilski kreće u sferi easy listening elektronike, povremeno dodirujući triphop senzibilitet, no autor izbjegava stroge žanrovske definicije. Većina glazbe nastala je izravno iz mašte – kroz programiranje ritam mašina, sekvenciranje tonova i povremeno jammanje uz klavir, u okvirima vlastitih izvođačkih vještina.
‘Unbiased Self’ nije samo zbirka pjesama već pažljivo složen zvučni dnevnik – osobno i suptilno putovanje koje poziva na ponovno slušanje i tihu refleksiju. Otprilike onako kako autor piše, kada piše. Sad je prilično jasno zašto već neko vrijeme ne piše. Bezobraznik je uglazbio Sessiondiggera.
Izlazak albuma Shoe Flyja dolazi u trenutku kada se sve više domaćih autora odlučuje za osobne, autorske pristupe, daleko od trendova i instant forme. ‘Unbiased Self’ je upravo takav – osoban, istinit i autentičan.
No, to nije sve. Vani je i njegov Hallucination Effect. (!) Kako smo sve raspoložive riječi potrošili na album, za EP valja tek reći da je bliži očekivanjima proklete Predrasudije, ali samo malo, teke, zeru, kanu. Hvala nebesima da je tako.
