Nakon što je više od 3.000 klubova i noćnih lokala u Velikoj Britaniji zatvorilo vrata od ožujka 2020. godine, a tisuće kvadrata poslovnih prostora u londonskom Cityju i Canary Wharfu ispražnjeno zbog efekta pandemije na rad od kuće, kreativni studio Bompas & Parr predlaže transformaciju poslovne četvrti u ‘svjetsku zonu kasnonoćnih zabava’.
Oni su, prema navodima iz dokumenta ‘The Future of P-Leisure 2026’ otpisali clubbing za generacije mlađe od 30 godina jer taj trend s novim generacijama očito izumire pa su se okrenuli konceptima noćnog života za starije. Udio svjetske populacije starije od 60 godina će se do sredine ovog stoljeća udvostručiti, sa 12 na čak 22 posto, tvrde pozivajući se na podatke Svjetske zdravstvene organizacije i zaključuju: ‘Dani monopola zabave, hedonizma i cool faktora rezerviranih za mlađe od 30 su odbrojani’.
Umjesto toga, pozivaju društvo da se prilagodi nadolazećim trendovima noćnog života za starije, publiku koja ima više vremena, novca i interesa za kulturološki bogatiju i sigurniju zabavu. Mlade niti zanima takav provod, niti slušaju takvu muziku, a bogme nemaju ni love kao njihovi raskalašeni bakice i djedovi.
No, to još nije najodvažnije (najluđe) iz ovog dokumenta jer njegovi autori prilično ozbiljno analiziraju kakve bi narkotike trebala konzumirati ta nova – po godinama stara – publika noćnih klubova budućnosti.
Oni tako promišljaju o razvoju novih dizajnerskih droga koje bi bile prilagođene fiziologiji starijih osoba – primjerice, one koje uzimaju lijekove za povišen tlak ili kardiovaskularne bolesti. Takve bi supstance bile osmišljene za sigurno uživanje u noćnim izlascima bez povećanog zdravstvenog rizika.
U izvještaju se citira i znanstvenica Fiona Measham iz organizacije za sigurnost droga The Loop koja navodi da ‘ljudi u pedesetima opet izlaze i uzimaju stvari kao nekad’, referirajući se na povratak starijih generacija u festivalsku i klupsku kulturu.
‘Designer drugs for the geriatric’ budućnosti bit će stvarane specijalno za starce i u svom sastavu neće imati one supstance koje bi mogle naškoditi populaciji kojoj su okrenute jer što dulje mušterije žive, dulje će i trošiti.
Valjda dodati ovdje da sve veći broj stručnjaka i kulturnih analitičara smatra da bi budućnost noćnog života mogla biti obilježena povratkom starijih generacija na plesne podije, tako da ovo izvješće bar u tome nije izolirani slučaj.
Dobne skupine starije od 50 godina nazivaju ‘generacijom koja je bila pionir seksa, droga i rock’n’rolla. Oni će vjerojatnije sudjelovati u neobaveznom, nezaštićenom seksu od mlađih generacija’.
Što je s mladima, gdje su i jesu li, pritom nije jasno nikome, osim što je očito da ih nema.
Očito je također da nešto treba poduzeti oko spasa clubbinga jer ako se zatvaranje klubova nastavi sadašnjim tempom, upozorava Night time industries Assosiation (NTIA), industrija noćnog života u Ujedinjenom Kraljevstvu izumrijet će do 2029. godine.
Stoga predlažu transformaciju napuštenih londonskih poslovnih četvrti u party zone kako bi financijski distrikti s kravatašima noću postajali nova urbana središta elektroničke glazbe i klupske kulture. Ove zone, kažu autori, idealne su za noćni život upravo zato što u njima gotovo nitko ne živi – pa nema pritiska stanara ni pritužbi na buku.
‘Dok preko pola milijuna ljudi svakodnevno radi unutar kvadratnog kilometra Cityja, u tom području živi samo osam tisuća ljudi. Ta dnevna masovna evakuacija ostavlja ogroman prostor koji bi mogao postati poprištem noćnih užitaka’, navodi se u dokumentu.
Vizija je futuristička, ali ne i nerealna: prazni lobiji pretvaraju se u DJ pozornice, krovovi u lokacije za svjetlosne spektakle, a hodnici i stubišta u plesne podije. Kapitalizam i kontrakultura tako, barem privremeno, postaju saveznici.
Britanski portal Dazed u svom članku potvrđuje da se ovaj prijedlog ne doživljava samo kao distopijska maštarija, već kao realna mogućnost koju određene industrije već istražuju, a o svemu ozbiljno piše i MixMag.
Ovaj pomak od mladenačke ekskluzivnosti prema generacijski inkluzivnom hedonizmu izaziva niz etičkih, socioloških i zdravstvenih pitanja, no sve je jasnije da je riječ o neizbježnom trendu koji bi mogao temeljito promijeniti konture globalne noćne scene. I to ne samo u smislu publike, već i dizajna prostora, ritmova noći i samih psihoaktivnih iskustava.
