U svijetu koji se eksponencijalno umrežava, pojam “idiota” – u širem smislu, onih čije su ideje iracionalne, pogrešne, štetne ili pak namjerno maliciozne – poprima novu, zastrašujuću dimenziju. Dok su u prošlosti takvi pojedinci često bili marginalizirani, njihovi utjecajni krugovi ograničeni na lokalnu zajednicu ili uski socijalni milje, internet je iz temelja promijenio dinamiku širenja gluposti i zla. Danas, “idioti” nisu samo opasniji, već su i neusporedivo učinkovitiji u širenju svojih ideja, regrutiranju istomišljenika i nanošenju štete.
Prije digitalne ere, iracionalne ideje i štetni narativi borili su se za opstanak u svijetu ograničene komunikacije. Diseminacija informacija bila je centralizirana i kontrolirana – kroz medije s uredničkom politikom, obrazovne institucije ili usmenu predaju unutar zajednica. Pojedinac s bizarnim teorijama zavjere, ekstremističkim stavovima ili jednostavno duboko pogrešnim shvaćanjem svijeta, imao je ograničen doseg. Njegova bi se “glupost” možda širila unutar obitelji, susjedstva ili uskog kruga prijatelja, ali rijetko bi prerasla u masovni pokret. Mediji su imali ulogu “vratara” informacija, sprječavajući širenje neprovjerenih ili štetnih sadržaja. Cenzura je, ma koliko problematična, u nekim slučajevima nesvjesno služila kao brana protiv širenja destruktivnih ideja.
Dolaskom interneta, a posebno Web 2.0 i društvenih mreža, ova se brana srušila. Internet je obećavao demokratizaciju informacija i osnaživanje pojedinca, no istovremeno je stvorio plodno tlo za širenje dezinformacija, mržnje i ekstremizma. “Idiot” više nije izolirani čudak – on je sada potencijalni influencer. Algoritmi društvenih mreža, dizajnirani da maksimiziraju angažman, nenamjerno favoriziraju senzacionalizam, polarizaciju i šokantne sadržaje. To znači da čak i najapsurdnije teorije zavjere, poput onih o ravnoj Zemlji ili chemtrailsima, mogu dobiti na zamahu, privlačeći sve više sljedbenika putem filter mjehurića i eho komora.
Ključna razlika leži u sposobnosti “idiota” da se povežu i samorepliciraju. Dok su u prošlosti tragali za rijetkim istomišljenicima, danas ih internet spaja u globalne zajednice. Forumi, Facebook grupe, Twitter threadovi i specifične platforme postaju utočišta gdje se bizarni stavovi međusobno potvrđuju, radikaliziraju i pretvaraju u kolektivnu “istinu”. Anonimnost interneta dodatno potiče agresiju i smanjuje osjećaj odgovornosti, omogućujući korisnicima da izražavaju stavove koje se u stvarnom životu ne bi usudili.
Opasnost je višestruka. Na društvenoj razini, širenje dezinformacija erodira povjerenje u institucije, znanost i medije, što otežava suočavanje s globalnim izazovima poput klimatskih promjena ili pandemija. Vidjeli smo kako se antivakserski pokreti, potaknuti dezinformacijama širenim online, direktno odražavaju na javno zdravlje. Politički, teorije zavjere i radikalni narativi destabiliziraju demokracije, potiču podjele i čak dovode do nasilnih incidenata, poput napada na Capitol. Na individualnoj razini, ljudi mogu biti uvučeni u radikalne ideologije, financijski prevareni ili izloženi štetnim savjetima, što može imati tragične posljedice.
Dodatno, “idioti” danas mogu koristiti sofisticirane tehnike manipulacije koje su nekada bile rezervirane za države ili velike korporacije. Deepfake tehnologija, AI generirani sadržaj i automatizirani botovi omogućuju im stvaranje uvjerljivih, ali potpuno lažnih narativa koji se šire brzinom munje. Razlikovanje istine od laži postaje sve teže za prosječnog korisnika, a kritičko razmišljanje često biva potisnuto emotivnim apelima.
U zaključku, internet je, uz sve svoje prednosti, otvorio Pandorinu kutiju za širenje iracionalnosti i zla. Povezanost je transformirala marginalne pojedince u moćne vektore za širenje opasnih ideja. Odgovor leži u jačanju medijske pismenosti, razvoju kritičkog mišljenja, odgovornosti platformi i, naposljetku, u prepoznavanju da u digitalnom dobu, pasivnost u borbi protiv dezinformacija više nije opcija.
