Ples slobode i prkosa: Waacking osvaja i Hrvatsku

U zlatnim sedamdesetima, dok su se disco kugle vrtjele u zagušljivim klubovima Los Angelesa, rađalo se nešto posebno. Unutar živahne LGBTQ+ zajednice, iz potrebe za izražavanjem i prkosom, nastao je waacking – plesni stil koji i danas diže prašinu svojom energijom i pričom. Nije to samo ples. To je pokret, izraz slobode i autentičnosti.

U početku su ga zvali “punking”, i to u gay klubovima gdje su funk i disco bili zvučna kulisa. Siromašni Afroamerikanci, Latinoamerikanci i Azijati pronašli su u njemu sigurno utočište za izražavanje, unatoč svakodnevnoj diskriminaciji. Riječ “punk” bila je pogrdna, ali zajednica ju je preuzela i pretvorila u simbol snage. Kao što je objasnio Viktor Manoel, jedan od rijetkih preživjelih “punkera”, punking znači “učiniti nešto svojim”. Bio je to njihov način da preokrenu situaciju i uzmu je u svoje ruke.

Inspiracija za pokrete bila je nevjerojatna mješavina – glamour holivudskih diva poput Marilyn Monroe i Marlene Dietrich, pretjerana akcija junaka stripova iz 60-ih i brzi, oštri pokreti iz borilačkih filmova 70-ih. Otuda i karakteristični pokreti ruku, poput poteza nunčakama, koji kreću iz ramena i putuju preko glave.

Od undergrounda do svjetskih pozornica

Waacking se iz undergrounda Los Angelesa probio na popularni Soul Train show. Nažalost, epidemija AIDS-a osamdesetih odnijela je živote mnogih izvornih plesača, i stil je na neko vrijeme izblijedio. No, sjeme je bilo posijano. Tek 2003. godine, plesač i koreograf Brian “Footwork” Green počeo je podučavati waacking kao formalni plesni stil, što je dovelo do rađanja nove generacije plesača. Stariji su kolege slijedili njegov primjer, a waacking je eksplodirao u koreografskim izvedbama diljem svijeta.

Osnovni pokret, “whack” (s jednim “a” u originalnom nazivu) je udarac rukom – doslovno kao da nešto lupate! Taj je zvuk inspiriran onomatopejama iz stripova. Dvostruko “a” u “waacking” nastalo je kako bi se stil razlikovao od negativnog slenga “wack” (bezveze, dosadno). Osim “whacka”, tehnika uključuje i “četkanje” kose, ekstenzije, dramatične poze i brzi rad nogu, sve to s nevjerojatnim osjećajem za muzikalnost. Iako sličan voguingu, waacking se više fokusira na pokrete ruku i interpretaciju glazbe, dok voguing naglašava dramatične poze i prijelaze.

Dobar House i Waacking Croatia: Spoj koji pali podij

Waacking scena postoji i u Hrvatskoj, a grade je već godinama vrhunski plesači okupljeni u kolektiv Waacking Croatia. Organiziraju evente, battleove i radionice, a često putuju i u inozemstvo kako bi učili, natjecali se i povezivali s globalnom plesnom zajednicom. Dosad pomalo u undergroundu, ove će se subote, 7. lipnja predstaviti i u Petom Kupeu na popularnom partyju Dobar House. U nekliko izlazaka plesat će slobodnim stilom na glazbu koju puštaju rezidenti ovog partyja Hrwo E, Tom Bug i Grooveline te ženski b2b par Arya P i Dvornykova.

Waacking će na flooru prezentirati Danchi, Mikki Malone, Tonya i Tunaboi, istaknuti domaći waackeri. Tonya se zaljubila u waacking prije četiri godine i od tada ga ne prestaje plesati. Kao istaknuta predstavnica hrvatske waacking scene, sudjelovala je na brojnim međunarodnim battleovima. Osvojila je titulu waacking princeze na prošlogodišnjem izdanju Games of Waack, kao i prvo mjesto na prvim waacking battleovima u Srbiji.

Danchi, svima poznata kao Empress Lu, dvostruka je finalistica waacking battleova te scenska pojava koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Poznata je po svom dramatičnom izrazu, snažnoj prisutnosti i nezaobilaznoj lepezi. Scena je njezin tron, pa ju često možete vidjeti na vogue sceni gdje nosi titule višestruke pobjednice u kategorijama lip sync i sex sirene.

Mikki Malone jedna je od pionirki waacking i vogue scene u Zagrebu te organizatorica Games of Waack večeri posvećenih disco glazbi i waackingu. Svoj prepoznatljiv plesni stil izgradila je upravo na klupskom podiju, a house i disco, kako kaže, mogu je podići i iz mrtvih.

Tunaboi je svoju ljubav prema plesu pronašao u frustraciji – onoj pravoj, koja ti ne da mira dok ne pronađeš svoj pokret. Sve straight maske su pale. Ruke su poletjele. Rodio se waacker. Najvećom nagradom smatra svoje plesače koje podučava, a šlag na torti mu je titula Prince of Waacking. I to ne bilo kakav princ – nego onaj s dramom u pogledu, ritmom u ramenima i vatrom u rukama.

Nasljeđe slobode i prihvaćanja

Desetljeća su prošla od njegovog nastanka, ali tehnika i kulturni kontekst waackinga brižno se čuvaju unutar njegovih zajednica. Premda je stvoren za osnaživanje obojenih ljudi u LGBTQIA+ zajednici, waacking je inspirirao mlade plesače diljem svijeta. On ostaje moćan oblik kreativnog bunta i izražavanja, sredstvo za pojedince da potvrde svoj identitet, pokažu samopouzdanje i prkose društvenim normama, slaveći uvijek individualnost i slobodu.