“Kad hodaš šumom, osjećaš kao da komuniciraš s njom. Gledaš stvari, a one ti uzvraćaju”, kaže Maya Bouldry-Morrison, poznatija kao Octo Octa. Kad ova transrodna DJ-ica, koju ćemo u petak prvi put čuti u Zagrebu, priča o šumi, u glasu joj se osjeća čarolija. To savršeno objašnjava njezin povratak u New Hampshire, gdje je odrasla, nakon dugog boravka u Brooklynu i vreve urbanog života koji je duboko utjecao na njezinu glazbu.
Maya stvara, miksa i izdaje svoj prepoznatljiv, vibrantan plesni zvuk za etikete poput 100% Silk i HNYTRX, queer kolektiva iz San Francisca. Neumorna je house DJ-ica i voditeljica etikete T4T LUV NRG, koju je osnovala s također transrodnom partnericom Eris Drew.
Preseljenje iz grada u drvenu kolibu u šumi imalo je dubok utjecaj na Mayinu glazbu. Njezin posljednji album Resonant Body zvuči prostrano, višeslojno, živo te pojačava euforiju njezina prethodnog LP-a Where Are We Going? iz 2017. godine. Ta rastuća ekstaza ogleda se i u samom popisu pjesama, s naslovima poput Imminent Spiritual Arrival, My Body is Powerful i Power to the People. No, zvuk ploče – beskompromisno optimističan, topao i šaren – dodatno produbljuje taj osjećaj. Sama ga opisuje kao “glazbu spremnu za plesni podij koja izaziva emocije”.
Iako njezin rad često evocira zvuk 90-ih, Maya ističe da nije riječ o pukoj nostalgiji. U to je vrijeme imala tek devet godina i nije izlazila na partyje. Njezina je namjera “rekontekstualizirati tu glazbu za sadašnjost”, koristeći elemente breakbeat, house i rave glazbe iz 80-ih i 90-ih koje i danas vrti na svojim setovima.
Octo Octa je dio sve većeg vala transrodnih umjetnika elektroničke glazbe koji samouvjereno istupaju i doprinose vidljivosti i raznolikosti na sceni. „Otvarala sam se preispitivanju, ali istovremeno sam mislila: pa to sam ja. Ne želim raditi u anonimnosti. Osjećala sam da je to dobra stvar, jer je vidljivost zaista važan korak u pokušaju da se društvo izjednači, barem donekle. Nikad nije ugodno kad ljudi kažu: takav si kakav si, ali ne stavljaj mi to pred nos.“
Iako joj je promjena lokacije pružila više fizičkog prostora za rad, nije oslobodila njezin gust raspored. Napominje i da napuštanje grada može biti dvosjekli mač. Nije tajna da stanovnici malih gradova nisu poznati po svojim progresivnim pogledima: “Čudno je biti queer u New Hampshireu, to je tiha, mala država. Kuću smo dobili jeftino, ali to je, recimo, hiper-libertarijanska sredina, a ja nisam libertarijanka. No, postoji taj socijalni aspekt gdje te ljudi jednostavno puste da radiš što želiš.”
Queer pozitivnost, podrška i zajedništvo ključni su za Mayin rad. Zato 50% prihoda od prodaje albuma ide u korist Sylvia Rivera Law Projecta (SRLP), vitalne organizacije koja pomaže ljudima da samostalno odrede svoj rodni identitet i izražavanje bez uznemiravanja, diskriminacije ili nasilja. Prihodi od mnogih izdanja na spomenutoj etiketi T4T LUV NRG također idu SRLP-u, kao što je bio slučaj s prvim izdanjem etikete, mixtapeom Eris Drew.
“Izlazak iz ormara dao mi je puno slobode. Naravno, kao trans žena, suočavam se s puno toga – s uznemiravanjem u zračnim lukama i hotelima, telefonskim pozivima i odlascima u trgovinu. Više nego ikad prije. Ali barem se s tim nosim na način koji znači da ne lažem o sebi niti osjećam da moram lagati o sebi. Mogu se s tim nositi kao osoba kakva jesam – što je ogromno olakšanje”, kaže Octo Octa za The Quietus.
Bilo da se radi o glazbi Bronski Beata koji bježi iz malog grada, Joea Smootha koji žudi za jednakošću, ili Fingers Inca koji se opraštaju od toksične veze, plesna glazba, u svojoj srži, predstavlja oruđe za oslobođenje kroz eskapizam. Upravo to i šuma utočište su za Octo Octu. Čini se da je to inspirira za sjajne setove kakav je prošlog tjedna isporučila na zatvaranju Lighthouse Festivala u Poreču ili ranije na festivalima u Tisnom.
Još se priča i o njezinom završnom setu prošlog ljeta na slovenskom Butik Festivalu. Upravo zato nastupit će kao posebna gošća predpartyja tog festivala 6. lipnja u zagrebačkom Petom Kupeu.
