Početkom 80-ih, dok je zapadnjačka disco scena gasnula, Indija je tek otkrivala čari te glazbe. Šljokičasti sariji i frizure inspirirane Travoltom bili su posvuda. Čak se govorkalo da su mliječne krave u okolici Mumbaija davale više mlijeka zahvaljujući disco ritmovima. Ovaj neobični fenomen kulminirao je s pjesmom Disco Deewane, ističe u svojoj priči Resident Advisor.
Stvorili su je mlada britansko-pakistanska pjevačica Nazia Hassan, njezin brat Zoheb i britanski producent Biddu. Ovaj synth-pop dragulj s primjesama balearice i northern soul zvuka, postao je himna mladosti i bijega od stvarnosti. Biti “deewane” (lud za discom) postalo je nacionalna opsesija.
Zahvaljujući zaraznoj melodiji i Nazijinom glasu, pjesma je osvojila srca svih generacija. Album Disco Deewane iz 1981., s istoimenim hitom, munjevito je osvojio indijsko tržište, prodavši se u rekordnom broju primjeraka i nadmašivši popularnost zapadnjačkih izdanja.
Tada 15-godišnja tinejdžerica, Nazia je postala senzacija, no Disco Deewane nije samo poharao Indiju. Postao je najprodavaniji azijski pop album tog vremena, osvajajući ljestvice diljem svijeta. Ovaj uspjeh bio je tim veći jer je postignut bez tradicionalne bollywoodske promocije, zahvaljujući inovativnom marketingu koji je stvorio misterij oko mlade pjevačice.
Ova pjesma uspjela je premostiti društvene barijere u Indiji, ujedinivši ljude različitih slojeva. Zanimljivo je da je Nazia, pakistanskog podrijetla, pjevajući na urdu jeziku za indijsku izdavačku kuću, postala simbolom pomirenja između Indije i Pakistana. Iako je naslovna pjesma bila najpopularnija, i ostale skladbe s albuma doprinijele su njegovom uspjehu, demonstrirajući producentsku vještinu Biddua.
Čak i nakon prerane smrti 2000. od raka pluća u svojoj 35. godini, Nazia Hassan ostaje voljena figura i u Indiji i u Pakistanu. Tijekom svoje pjevačke karijere koja je trajala više od 15 godina, postala je jedna od najslavnijih osoba u Južnoj Aziji. Posthumno je 2002. godine dobila pakistansku nagradu Pride of Performance. Osim pjevanja, bavila se i filantropskim aktivnostima, a UNICEF ju je 1991. godine imenovao svojom kulturnom ambasadoricom.
Nazia se nije bavila politikom, ali njena iznimna popularnost doprinijela je pozitivnijoj percepciji i potaknula osjećaj zajedničkog identiteta koji je nadilazio nacionalističke podjele. Njena priča služi kao snažan primjer kako umjetnost i glazba mogu djelovati kao mostovi između ljudi i kultura. Možda čak i u vrijeme upravo aktualnog novog sukoba Indije i Pakistana.
