Dugo sam vremena imala teoriju da je najgoru glazbu na svijetu moguće naći na jednom mjestu kad na neku od internetskih tražilica upišeš ‘workout music’. Obično se radi o jeftinim varijacijama koje žanrovski spadaju u nekakav mlaki deep house, hitićima jednostavnih melodija koje se – htio-ne htio – upišu u memoriju već po prvom slušanju, a već na drugom postanu neslušljive svakom iole istančanom uhu. Nešto poput playliste Otvorenog radija, piše u svom Ultra raportu za Glazba.hr Tena Šarčević.
Glazba na Ultri često spada u tu kategoriju, a pjesme se ponavljaju otprilike istim tempom kao na spomenutoj radiopostaji. Sve to potencirano je melodijama popularnim na TikToku pa smo, zanimljivo je, u samo nekoliko sati na main stageu više puta u različitim varijacijama čuli numeru “O fortuna” iz Carmina Burane. DJ-i tamo nerijetko imaju i praksu brzog mijenjanja pjesama, one se svako malo šaltaju, a svaka od njih ima okvirno trajanje koje je baš u duhu vremena i iznosi otprilike kao i attention span čovječanstva danas – oko osam sekundi. Na sve to nerijetko je dodan začin latinoameričkih pa i turbofolk ritmova ili snažnih techno beatova, a neizbježan sastojak su i nabrijani MC-jevi koji pozivaju na ples.
